Junaka ima najrazličitijih. Neki su stvarno hrabri kad su se usudili doći u čarobnu šumu.

 

Jedan od njih je  htio provjeriti što će mu coprnice proreći o budućnosti iz svoje čarobne kugle. Vrlo se iznenadio pa je stolica ispod njega pukla, a on pao kao pokošen na pod kad su mu rekle da će se uskoro oženiti  i postati otac. Bilo je još takvih coprnjastih bisera,ali moralo je biti jer tek nakon toga su ljudi povjerovali da su one žive i  da znaju što će se kome dogoditi.Tko se usudi to čuti, ili je prehrabar, ili nije svjestan u što se upušta.

 

Još veća hrabrost ili ludost obuzela je dečke koji su provalili u kuću coprnica. Kako  bi se uvjerili što to one piju, razbili su prozor i odnijeli sve bočice s rakijom. Usput su uzeli i malo kave pa nek se nađe.Jednog dana su zaspali kraj bačve u šumi,a coprnice su otkrile da su popili sav čarobni napitak.Što je bilo kad su se probudili, bolje da ne znate.

 

Pravu neustrašivost su pak pokazali dok su krali praćke kroz prozor.Pecali su ih svaku pojedinačno sa štapom kroz mali otvor, a bilo ih je upecanih čak sedamnaest.Svaka čast, pravi praćkolovci.

 

Kako su se samo usudili, pomislio bi i odrastao čovjek, ali svi znamo. Baš zato što su djeca i što je to njima samo igra, ništa nije teško ni strašno.

 

Bili su oni neko vrijeme tajanstvene face.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 Jednog je  dana na vratima coprnjaste kuće osvanuo  natpis: