Još uvijek, i nezaustavljivo nježno, ja gledam svijet čudesnim očima ljubavi,široko otvorenim, i kristalno jasno spoznajem..da mi je baš taj pogled darovan,tek da ne zaboravim da su svi drugačiji pogledi samo nagovještaji onog pravog, vječnog,kojim nas Beskrajni od beskraja gleda bez prestanka..I voli bez zadrške..I vjeruje bez zadrške..i čeka sva naša dječja lutanja, da se pretvore u jedan jedini korak prema Njemu..Ništa ne postoji što nismo mi stvorili,jedino On-koji izvan svega, pa čak i nas, posmatra našu beskrajnu igru stvaranja...Ja čuh šum leptirovih krila,dok je na mom dlanu razmišljao hoće li odletjeti ili ne..I shvatih da nisam samo ovo tijelo, ni duša, ni duh..Ja sam sve u svemu,i onaj dah i ono krilo,i miris tek rođene kapi rose na vlati trave, u sneno magleno jutro..Nikad moj pogled neće biti drugačiji..Kroz njega,ja ostajem vječni akord predivne simfonije univerzuma,i rađam se svakim trenutkom nanovo..I vječno se smiješim, jer nikad ne umirem..