40. JEDNOM JE BOG LJUBAVI

 

        Jednom je bog ljubavi krenuo svijetom, tražeći nekoga sebe dostojnoga, i sebi priličnoga, bio taj muškarac ili žena. Dogodilo se čudo: našao ga je. Bog je bio tako sretan zbog svojega našašća, da je zaboravio pogledati radi li se o muškarcu, ili o ženi.

        “Pođi sa mnom,” rekao je bog.

        Ali taj netko, muškarac ili žena, reče bogu da ne može, ili ne umije poći s njim.

        “Tvoje su noge moja briga,” lakokrilo će bog.

        “Ja sam uvijek s tobom,” objasni nato taj netko. “Ne moraš me voditi sa sobom. Ne moram te slijediti. Kako da slijedim sebe? Ja sam ti.”

        “Ah tako!” kliknu bog, pomalo zapanjen. “Ja dakle razgovaram sa sobom!?”

        Onaj netko je šutio, i smiješio se. On je uistinu bio bog.

        Onda mu onaj prvi bog reče:

        “Nikada nisam sreo nekoga poput tebe. Zato nikomu i nisam ponudio ovo, što ću ponuditi tebi. Ti si me nadahnuo, stoga, pravo je da primiš od mene najveći dar, koji ti ja, bog ljubavi, mogu dati: svoju ljubav za tebe. Ljubav bez granica i ostatka. Kaži, želiš li je?”

        “Ja želim svoju ljubav za tebe bez granica i ostatka,” reče taj uistinu bog.

         

       

        Kada bira Ljubav, ona uvijek bira Sebe.

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 1.