JEDAN JEDINI DOBITAK

 

        Uistinu postoji samo jedan Dobitak, i On je oduvijek i zauvijek osvojen.

Ali On se igra kao da još nije osvojen. Igra osvajanja traje i traje: to je svijet. Igra upornosti traje i traje: to je život za životom.

        “Čemu to”? pita poneki slutnjivi igrač.

        “Kad Me osvojiš, znat ćeš“, glasi odgovor.

        “Ali Ti si neosvojiv...” divi se jedan drugi.

        Dobitak se smješka. Jedini On zna da je već osvojen. Ali slatko Mu je kriti se. Skriven, nikomu ne dopušta da odustane od traženja. Nikomu, ni Sebi, ne kaže kad je dosta. Da je igra završena i prije nego što je počela.

        Uistinu, postoji samo taj Jedan. On je Sebe dao već na početku, kao udavača koja se već unaprijed zaljubljuje u prosca. Ali On hoće da Ga se isprosi, da Ga se snubi. Da Mu se šalju uzdasi, dugi i žarki, srčani kucaji, zatravljeni, zaustavljeni. Kad bi prosac odustao (pod uvjetom da je to moguće), On, Prošeni, umro bi od ljubavne tuge (pod uvjetom da je to moguće).

        Takav je taj jedan jedini Dobitak. On nikomu ne dopušta da se ohladi, a svakoga natjera da Ga od svoje volje voli.

       

 

Pojmovnik, redom:

 

Dobitak = Bog.

Zadobitak = saznanje da Ga imamo.