1. JASMIN

 

Nećete lako naći riječ kakva je jasmin.

Nećete nigdje naći riječ kakva je jasmin.

Nećete nikad više naći takvu riječ.

 

Jasmin, to je riječ-orkestar. A ipak, i riječ-frula. Riječ-šum. Riječ-smiješak. Riječ koja se rasklapa i sklapa kao lepeza. Kad se rasklapa, do u nedogled se rasklapa, kad se sklapa bez kraja se sklapa. Jer to je takva riječ, ona ne zna ništa dopola, nego sve do kraja.

Jasmin ima u zvuku nešto od zasanjane, neizvjesne kakvoće proljetne maglice, i ta mu je kakvoća čujna u magičnomu sunčevom slogu “jas”; i jasmin ima u nastavku zvuk uminuća, sutonsku sjetu onoga tajnovitog “min”.

Jasmin je velika čaška. U prvomu dijelu njezina života, čujna je kretnja otvaranja; dok je uron u tišinu čujan u drugomu. Nemoguće je čuti tu riječ i ne vidjeti ritam sunčevoga cvijeta, sa svim njegovim mirisnim mjesečinama.

Izgovarajte tu riječ, jer ljepota je ljekovita.

 

        Nema zaključka, nema otključka, nema poučka.

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 8. (neobjavljeno)