Jacob I visovi Morijalte!

Jacob Majba I ja bijasmo stalni gosti Morijalta National Parka. I mi bismo tu tako setali, razgovarali, gledali ptice , I Morijaltin potok I uopce bijahu to lijepi izleti. Jedared kaze meni Jacob: "Zlatane dragi prijatelju ima ovdje jedan poprecni put neobicne ljepote I raznih zanimljivosti pa hajde da idemo njime." "Jacob dragi, ako je to strmina I ako je put dug ja se ne bih njime uputio jer se ne osjecam nesto najbolje a I sam znas da patim od obisity pa se bojim da mi se sa srcem nesto ne desi." "Ma ne Zlatan, to je samo jedan kratak put, vidjet ces da ces biti sasvim zadovoljan." I ja rekoh "Dobro" I mi tako krenusmo jednim puteljkom koji vodise navise I hodah ja neko vrijeme ali stadoh: "Pa Jacob jesi li ti siguran da je taj put tako kratak jer ja vec sada evo osjecam pritisak u grudima." "Ma daj Zlatan nismo presli niti pedeset koracaja, hajde hodajmo dalje." I ja nastavim ali taj put krivudase pa sada naglo skrenu u jednu stranu ali se ucini jos strmijim. I mi nastavimo hodati ali Jacob ubrza korak I nakon nekog vremena nestane iz moga vidika. I ja se zamislih pa I ja ubrzam korak ali put stane bivati sve strmijim I strmijim a pritisak u mojim grudima sve jaci . A da bude k tome jos I teze - bijase jako sunce pa ta cinjenica jos vise oteza moj korak. I ja sam hodao ali bih svako malo stao pa bih udisao zraka a onda bih potrazio I zaklon od zarkoga sunca. I hodah tako mozda jedno pola sata I najposlje susretnem Jacoba a on meni ovako: "Evo Zlatan sasvim smo kod vrha ove vrleti , ima samo jos da savladamo ovu strminu pa onda jos jednu na lijevo pa ja onda mislim da smo na samom vrhu.""I ja rekoh "Dobro". I mi nastavimo hodati kada se ja u jednom momentu skoro srusih jer me vrtoglavica uhvati I ja pomislim "Evo sam dobio srcani udar". I ja malo otpocinem I nesto kasnije nastavim I nakon nekog vremena ponovno susretnem Jacoba na samom vrhu vrleti kako sjedi na jednom kamenu. Ali kako ja bijah sportasem u mladosti to se moje srce brzo smiri jer ono prepozna napor pa je unekoliko naviknuto na njega I ja sasvim zadovoljan sobom stanem na vrh te vrleti I stanem gledati okolne visove I grad Adelaide u nizini. "Pa znas Jacob mi bismo trebali cesce ovako hodati strminama. Medutim je moj problem da ja patim od obisity pa to dodatno otezava moje kretanje. To je isto kao kada bi sada na tebe natovarili na primjer vrecu kamenja od 120 pounds." A Jacob samo mahne rukom pa veli: "Zar nije lijep pogled odavde?!" "Jeste Jacob, jako lijep. Nego hajde da sada sidemo." I mi stanemo silaziti ali Jacob opet ubrza korak I nakon nekog vremena nestane iz vidika. Istovremeno naide jos jedan setac koji se tuda motase pa me zapita:"Pa kako je gore" A ja njemu:"Gore je jako lijepo samo je meni bilo tesko jer patim od obisity." I ja nastavim dalje I nakon nekog vremena od mozda dodatnih pola sata susretnem se ja sa Jacobom ispred njegova auta: "Eto Jacob bas ti hvala na ovom izletu. Uopce nisam ocekivao takav izlet danas." Sjednemo u njegovo auto I nakon nekog vremena stignemo meni u kucu. Ali Jacob bijase nekako nezadovoljan ,gotovo ljut I on nakon par rijeci sto prozbori sa mnom ode I napusti me. I ja unekoliko bijah u cudu zasto je on sada tako ljut. Ali citav dogadaj uskoro zaboravih. Sutradan dode Jacob kod mene a ja bas bijah prikracen za svoj duhan I pusih lisce jednog cejlonskog caja pa ja na koncu zamolih Jacoba: "Daj Jacob tako ti dobre fortune mozes li mi posuditi nesto dolara da kupim jedan paket duhana" A on:"Zlatan ti uvijek samo trazis novac, pa nisam ja banka da posudujem kako kome padne na pamet. Uostalom I kod banke postoje neka pravila I treba biti dobar stedisa." "Jacob dragi, pa ja sam uvijek bio tvoj dobar stedisa I nikada nisi sa mnom poslovao sa gubitkom nego, stovise, mogao bih reci da si namaknuo I koji profit od mene." " Ne mislim se sada svadati sa tobom, evo ti novac pa kupi taj duhan. Istina je da si ti veliki ovisnik em od kafe, em od duhana em od tih lijekova. I isto je tako istina da sve mora biti po tvoju I kako to ti zamislis." A ja kada primih novac novac stavim u dep pa mu odgovorim: "Pa Jacob dragi nije uvjek u nasoj relaciji sve po moju. Navescu ti jedan primjer: ti dobro znas da ja patim od obisity ali sam ja ipak morao doci do vrha vrleti makar dobio I srcani udar jer je to bilo kako si to ti zamislio." A Jacob me samo pogleda I ljutito napusti moj stan a ja odem do petrol stationa I kupim jedan paket duhana. Tako sam ja docekao novu penziju a da sam pusio duhan zadnja dva dana.

zlatan gavrilovic kovac