Dugo mi je trebalo da sve stvari i sve proživljene situacije u mom životu posložim i priložim u jednom jedinom članku..

Još više stvari i situacija me odvlačilo od tog trenutka, jer uvijek bi se pronašlo nešto "važnije" za učiniti ili reći..

Ali, ima li išta važnije, nego konačno i zauvijek otkriti razlog i cilj puta svoje vlastite duše?

Definitivno, taj trenutak, koji se zove "To je to!!!!", želim podijeliti sa vama..

Bit ću do kraja otvorena, nekom to možda neće odgovarati, netko neće ni otvoriti ovaj članak, ali sve to mi sada uopće nije bitno..

Bitno je da se istina, makar doživljena iz moga kuta (koja nipošto ne mora imati veze sa vašim istinama) prostre i raširi, poput karata na stolu, koje uvijek imaju nešto za reći..

Stvar je intuicije, koliko ćemo shvatiti ponuđeno..

Što se tiče mojih proživljenih života, o tome sad neću pričati.. I to je sad nevažno..

Transformacija u meni počela je prije par godina, neposredno prije nego sam došla na "Magicus"..

U to vrijeme, jedna draga prijateljica, bila je moj okidač, ono početno odmotavanje Arijadnine niti, koja me odvela u labirint tajni, a tek sad sam došla do kraja labirinta, svladavši Minotaura, ali ne silom, nego strpljivošću i mudrošću..

Poput Odiseja, koji je, prekrivši se ovčjim runom, pobjegao iz pećine gdje su Kiklopi boravili..

Kad se vratim unatrag u moje dane mladosti, dok još nije bilo interneta, prisjetim se kako sam voljela gledati zvjezdano nebo, a posebno zviježđa Kasiopeju, Vegu, Deneb i Altair.. Uvijek sam baš njih tražila i gledala..

Čežnja za domom, ili jednostavno, početak otvaranja vlastitog znanja, koje imamo u sebi, ali je bilo zaključano, uslijed karmičkih i inih razloga?

Kad se nit počela odmotavati, jedva da sam stigla posložiti informacije koje su dolazile, a već su stizale nove..

Ali niti u jednom trenutku nisam sklonila ispod stola moje maleno svjetlo, koje sam čuvala instinktivno, za dane mraka koji će doći..

Znala sam da sam iz nekog razloga ovdje, a taj razlog nije samo fizičko ispunjenje i održavanje života što sjajnijim i idealnijim..

Ideali su porod iluzija.. Postoji samo stvarnost, koja je obavijena materijom, kao plaštom.. Stvarnost koja nema vremena ni za karmu ni za život koji se ovdje predstavlja kao život..

I još nešto čuvam za dane mraka: moje čudnovato i još uvijek netaknuto dječje srce..

Pročitala sam neki dan knjigu "Tjelokradice".Susan Reed, liječnice, koja je bila u vezi sa jednim čovjekom, koji joj je otvoreno rekao, da je u njemu reptilijanac, kojem je posudio svoje fizičko tijelo..

Naravno, kada je Susan odlučila to otkriti javno, i to učinila, Brian-njen partner alien, i sam više nije bio prihvaćen od svoje vrste, pa joj je odavao tajne, sistem, kako gmazovi od pamtivijeka djeluju na ljude..

Vrlo poučno, na momente teško i čak i paranoično, ali, uz puno logike i poveznice sa ICKEOVIM iskazima, iako se oni ne znaju međusobno, niti su se ikad vidjeli..

Sad ćete pitati: kakve veze ima dječje srce i iskrenost sa gmazovima?

Nikakve.. Baš zato to i čuvam u sebi...

Jedna poznanica, koja ima vrlo dubok uvid u neke stvari, i vizije, koje se ostvaruju, reče mi da meditiram i pogledam znakove, duhovno utisnute na mom tijelu..

Jedan sam uspjela vidjeti..Poput sjajnog urezanog žiga u predjelu srca..

Koji?

Prvo o jednoj zapanjujućoj stvari o kojoj govori Ettish, reptilijanac kojeg spominjem iz knjige:

"Naše sposobnosti su nepojmljive vama ljudima.. Mi smo u stanju probiti polje akaše, i brisati ljudima odrađene karme, ne bi li oni ostali na zemlji što duže, misleći da nisu svoje odradili..

Pa ih onda hvatamo u mrežu, koju smo napravili oko zemlje, ne dopuštajući im da idu dalje.. Zapravo, mi se hranimo njihovim energijama dok su ovdje, i to je simbolično onaj pakao o kojem govori vaša Biblija.."

Prvo sam se duboko zamislila, a onda shvatila, da zapravo, ta mreža sve više jača, ukoliko su ljudi agresivniji, prizemniji, i skloni zlu..

Po tome, pakao je tu, u dimenzijama koje ne vidimo, ali ih osjećamo..

Davno je rekao Isus:"Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, nego onih koji ubijaju dušu.."

Ali, tko je gledao film "STAV"-STEVENA KINGA, shvatit će poantu mogućeg izlaza iz te mreže..

U filmu "Stav",  na zemlju je pušten smrtonosni virus, koji pobije većinu ljudi, da bi SOTONA- zlo, kako ga god hoćete nazvati, uveo svoj novi poredak..

No, nekoliko, samo nekoliko naizgled običnih ljudi, dobivši upute od mudre proročice, kreću da se sa vođom zla suoče, oči u oči i konačno ga unište..

Jedan od tih ljudi je retardirani mladić, koji ima čisto srce poput djeteta, ali...takvima je kraljevstvo neba otvoreno..

Uglavnom, dosta njih pogine, ne stigavši do odredišta, i samo par uspije doći do grada, gdje je vođa novog poretka..

I oni bivaju zarobljeni, zlo gotovo pobjeđuje..ali...

Na kraju se pojavljuje velika i divna Božja ruka, koja svu iluziju o moći zla rastapa i pretvara u prah..

Poveznica sa gmazovima je velika..

Da se vratim na moj znak kojeg imam:  pauk, identičan onom koji je napravljen u dolini Nasce...

Dugo sam se pitala zašto baš to?

Mreža nije neraskidiva..

Ja na njoj pronalazim zapletene vilin konjice i leptire duše, i ponekad uspijem tu mrežu pokidati i pustiti ih da odlete..

Ali nikako kidanjem mreže, već jednostavnim neprestanim osvješćivanjem zarobljenika..

Svjesnost i razotkrivanje kontrolora, kida mrežu, sasvim dovoljno da se može pobjeći..

Reptilijanci se ne znaju nositi sa emocijama. Ako zaposjednu ljude, ponašaju se nezrelo i krajnje egoistično..

kod njih samo hladan um savršeno funkcionira..

E pa, siže svega jest:

Bit transformacije i zaustavljanje vrtnje Zemlje, bar na moment, znači nestanak elektrom. polja, a time i sloboda za sve zarobljene duše koje će se vinuti u prostranstva koja im je Kreator poklonio..

Manipulacije više neće biti..

U tome vidim sve..

Kad će ta transformacija doći, ne znam..

Možda ove godine, ili za dvadeset godina..

Zanimljivo..neki dan sam sanjala čudan san.. ne znam zašto, ali vidjela sam da je naša  Shadow napisala datum..3 mjesec 2030..

kaže, to je scenario za neki sf film koji će se desiti u budućnosti..

Tko zna?

Rekoh, vrijeme nije važno..

Važno je da se sada, u ovom trenutku počnemo buditi, ponovo i ponovo, jer, ponekad i probuđeni utonu opet u san..

I čuvati svoje svjetlo i mrvu ljubavi..

Vjerujte, gmazoliki su na to alergični...