Jednoga dana u Indiji, jedan je guru čekao
svoga učenika koji je kasnio na njihov sastanak. Nakon nekog vremena učenik se konačno pojavio. Guru ga ljutito pogleda i reče: "Kasniš!! Što se dogodilo?"
Učenik odgovori: "Pa, živim preko puta velike rijeke, a kako je padala kiša, rijeka je dosta narasla. Nije bilo čamca da se prevezem,
a bilo je preduboko da bi preplivao.
I eto me tek sada." "Pa, dobro, kako si onda došao? Je li se pojavio čamac? Je li se rijeka spustila?", upita opet guru. "Ne", nastavi učenik, "nego sam pomislio:
'Pa moj je guru utjelovljenje samoga boga
i ako samo budem mislio na svoga gurua, moći ću prehodati preko vode.'
Tako sam razmišljao: 'Guru, guru, guru...' i eto me, stigao sam!" "Hmm...", misli si guru, "pa da, ja jesam utjelovljenje boga... " Nakon što je sastanak završio, guru se spusti dolje do rijeke, pogleda lijevo i desno da ga slučajno netko ne promatra i počne:
"Ja, ja, ja, ja, ja..." i utopi se!
bglavac
irida
edin.kecanovic
