3. IZMEĐU PRILIKE I SLIKE
Između prilike i slike poče se odvijati jedan razgovor, u kojemu je slika tvrdila da je sama, samohrana, samodostatna, i samotvorna.
Zapravo, nije to bio razgovor. Razgovor pretpostavlja dva ravnopravnika. Bio je to samogovor jednoga s jednim, pomoću drugoga.
Prilika je jedno vrijeme slušala sliku, a onda se odmaknula od zrcala, i tu je bio kraj priče.
Eoni razgovora i eoni šutnje udišu svemir i izdišu ga, i jedina njihova čvrsta veza jest ritam.
Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 1.
bglavac
edin.kecanovic
