Jednog se dana selom stane širiti glas da je nestala jedna djevojčica.Krenula je ranim jutrom noseći ocu doručak na njivu..ali tamo nije nikad stigla..Majka ju je očajnički tražila po okolnim poljima i šumama..i plačući zastala upravo pod starim hrastom gdje su vile često boravile.

Jadna moja mala..grcala je žena u suzama..a lijepo sam joj rekla da izbjegava onu stazu..oh..kako ću ja živjeti jadna bez nje..kuku meni nesretnoj...ako joj se što desilo..

Mala vila sakrivena u lišću ponad njene glave.sve je čula.Podbočila je svoju bradicu i tužno se zamislila.Jer i ona je ponekad viđala tu malu,slatku djevojčicu...koja je znala brati tratinčice..po obližnjim livadama.

I bilo joj je žao ucviljene majke...no kako da joj pomognem,razmišljala je mala vila.Njene moći nisu još bile razvijene dovoljno, da se sama uputi u potragu.

Kad je zanoćilo,a djevojčici nije bilo ni traga ,ni glasa.seljani sazvaše sastanak,kako bi organizirali  masovnu potragu.Ali nikom se baš nije dalo unići u maglovitu dolinu..jer tu su od pamtivijeka boravile nečiste sile..i čuli se noću ..neki čudnovati urlici..da su seljaci već godinama čim je pao mrak..zaključavali vrata svojih kuća, debelim zasunima.

Ako je tamo skrenula..nema joj spasa..šaptali su potiho..da ih ucviljeni roditelji male djevojčice ne bi čuli.Kad svane jutro,reče naglas najstariji mještanin..krećemo..noćas ..neka joj je Bog na pomoći..

Mala vila,te noći nije oka sklopila.I čim su ostale vile pozaspale po granama hrasta..tiho se spustila na zemlju i iskrala u mračnu noć..

nastavlja se...