TKO GOVORI, GOVORI ONO ŠTO JE. TO ZNAČI DA GOVORI ONO ŠTO ZNA I ŠTO RAZUMIJE. GOVORI ONO ŠTO VIDI I KAKO VIDI. RIJEČIMA DAKLE IZRAŽAVA ONO ŠTO U SVOJOJ DUBINI ON JE... ONO ŠTO U SEBI OSJEĆA.

U NEKIM OKOLNOSTIMA TAKVO GOVORENJE MOŽE PROUZROČITI SMETNE, ŠTETE I OPASNOSTI. ALI SVIJEST NAM GOVORI DA ISTINA OBVEZUJE. ONA IMA NEŠTO NEUVJETOVANO, NEŠTO ŠTO JE UZVIŠENO. ISTINA NIJE NEŠTO ŠTO GOVORIMO SAMO ONDA KADA NAMA SE SVIĐA, KADA ŽELIMO DOSEĆI NEKI CILJ...

TI, TI KADA GOVORIŠ MORAŠ REĆI ISTINU. NE SMIJEŠ JE NI UMANJITI NI UVEĆATI. MORAŠ JE REĆI UVIJEK. U JEDNOSTAVNOM OBLIKU KAKVA ONA I JE. ČAK I ONDA KADA SITUACIJA PODRAZUMIJEVA DA ŠUTIŠ. ČAK I ONDA KADA OSJEĆAŠ DA TE MOŽE PORAZITI.

POSTOJI VAŽNOST ISTINE KOJA SE NE MOŽE I NE SMIJE IZBJEĆI. VAŽNOST ISTINE JE U TOME DA ONA MORA NAĆI MJESTO U NAŠIM ŽIVOTIMA KAKO BI MOGLI POSTOJATI U SVOJ SVOJOJ VELIČINI.

ISTINA JE JEDNA. A RIJEČ, ONA MOŽE POVRIJEDITI. PRAVA ISTINA, ONA NE POVRIJEĐUJE NIKOGA. ONA JE U NAMA JE I NE GOVORI.