Jednog dana došla sam na ovaj svijet. Onako malenoj svi su pružali mnogo pažnje i ljubavi. Nikad nisam plakala. Nije ni bilo potrebe jer sam dobila sve,baš sve, najviše ljubavi koja mi je davala hrabrost u novom svijetu.

Jednog dana kad sam malo ojačala i počela raspoznavati okolinu došao je on. Bio je i prije tamo, samo ga nisam zamijetila. Prioritet mi je bila mama. Stajao je iznad moje kolijevke, gledao me sa ljubavlju, ali kao da se bojao primiti me. Oklijevao je, bojao se da me onako malenu ne povrijedi. Da ga ohrabrim podarila sam mu smiješak od uha do uha. Taj moj smiješak upalio je iskricu već postojeće ljubavi u njegovom srcu. Moj osmjeh ga ganuo. Podigao me iz kolijevke,nježno zagrlio i poljubio. Bio je to moj djed. Od tada sam nestrpljivo čekala kad će doći.  Volim moje bližnje, ali odnosi između mene i njega vezani su iskricom  neodoljive ljubavi koju sam mu poklonila. On mi dozvoli sve, i ono što  ne bi smio, ja znam da će uvijek za mene učiniti sve. Moj djed koji u mom srcu ima posebno mjesto kao i ja u njegovom.