Priča kreće nekako ovako:
Sjedio sam u predvorju velikog dvora koji je pripadao kraljevstvu nekog Boga. Ne sjećam se više kojeg, zaboravih im imena koja su ljudi im nadjeli.
Radio sam kao novinar u senzacionalnom magazinu. I jednog dana došao mi je dopis da neki zaboravljeni bog želi da odradi intervju samnom.
Hm.. prvo sam pomislio da se neko zajebava, ali kada je stigao i drugi dopis sa pečatom koji me je nekako uvjerio da je riječ o nečem stvarno ozbiljnom odlučih ipak da odem i odradim taj intervju.

Elem, sjedim i čekam da me pozovu da uđem u božiju radnu prostoriju.
Napokon poslje nekolko sati sjedenja, ispijanja stvarno dobre kafe, pozvaše me unutra.
Očekivao sam sve, samo ne ono što sam vidio.
Bog je bio žena.
Hm.. ajd dobro, u nekim ludim snovima mi je i padalo na pamet da je bog možda žena, ali ne ovako dobra ženska. Zastadoh na trenutak na vratima kabineta, ne srameći se da je dobro odmjerim.
Smiješak na njenim usnama mi reče da Ona nema ništa protiv toga.
Priđoh stolu za kojim je sjedila i pružih joj ruku da se kulturno predstavim:
- JivanMukta..
Kao navino me pogleda.
- Stvarno??? Ti si JIvanMukta..
Ostadoh sekund bez misli. Al samo sekund, na zemlji prođe nekoliko eona.
Nasmijah se. Stvarno dobar štos. Ja se Bogu predstavljam. Koji kreten.

- Sjedi JivanMukto.
Sjedoh preko puta Nje, zagledan u Njene duboke oči. Posmatrala me.
- Znači Jivane tebi sam morala slati dva dopisa da dođeš i napraviš intervju samnom. Zašto nije bio dovoljan samo jedan?
- Jedan ko nijedan, Boginjo.
- Da. Ti si uvijek tražio više dokaza od drugih. I sada jesi zadovoljan onim što vidiš?
- Pa sada.. mogao bih biti i zadovoljniji, ali što je tu je.. - nasmijah se sam svojoj šali. Nego tražila si intervju. Možemo li početi?
- Naravno. Kreni.
Čutao sam. Ček jel ona misli da .. aha.. ona hoće da ja započnem intervju sa njom..
- OK. Da onda krenemo od početka, ako si za, Boginjo.
- Što da ne Mukto. Nego kako bi želio da me zoveš? Kojim imenom? Znaš ovo Boginjo me nekako iritira. Ja sama sebe ne zovem Boginjom i nekako kada me neko tako zove osjećam se jako starom, dosadnom, zaglupljenom.. stoga.. kako želiš da me zoveš?
Nisam znao kako. Pa sam čutao.
- A da ti predložiš - upitah je.
Smijala se srcem.. bože kako je taj smijeh bio ekstatičan. Nejžio sam se njoj kao ženi, ma što god ona bila..
- Eto znam koliko si jedno vrijeme volio ime Kali. Pa neka tako i sada bude. Zovi me Kali. Samo znaj, nisam ograničena niti jednim imenom, niti jednom formom. Sve one postoje da bi se vi ljudi i ostali stanovnici Univerzuma ljepše osjećali u svojim iluzijama.
- Dobro.. zovem te onda Kali. Ko god da si.
- OK.. to smo sredili. Reci mi Mukto, sviđa li ti se forma koju sam uzela?
- Hm.. moram li reći?
- Ne moraš. Znam. Uzeta je samo za tebe. Nego hoćemo li krenuti?
- Da. Vjerovatno znaš da me ne interesuju klasične duhovne teorije i njihova istinitost. Iako ću se nekih dodiruti u ovom našem razgovoru. Od većine mi je muka. Ako može kojim slučajem želiš da na koju od njih daš odgovor daj ga bez obzira na pitanje koje ti postavljam. Izvini, ali tako je. Naravno, možeš uvijek pozvati nekog drugog novinara da odradi ovaj intervju. Ja prosto ne mogu i ne želim da idem standardnim duhovnim komunikacijskim načinom.
- Sve je u redu. Znam. Zato sjediš ispred mene ti, a ne neko drugi. Pusti svoju misao da leti. Sve što tražim jeste da budeš direktan i bez premišljanja. Prosto jednostavno i direktno pa ko preživi pričaće unucima. - namignu mi, korisčeći krilaticu koju sam često puta kažem.
- Postoji li slobodna volja?
- Hahaha.. - nasmija se ponovo. - I baš odmah na to pitanje, a? OK. Zavisi kako se uzme.
- Od čega zavisi?
- Od onog koji pita.
- Hm.. da.. najbolji odgovor koji neko može dati a da na kraju ništa ne kaže. Sorry ako se misliš da taj način izvlačiti i davati mi diječije odgovore i igre riječima da odmah ovo prekinemo i da svako svojim putem.. što misliš?
- Ne žuri Jivane. Sve odgovore ćeš dobiti, samo polako. Dopusti da razgovor teče. Ne zaljeći se. Znam da si ogorčen. Samo polako.
- Čuj nebitno je da li sam ogorčen ili ne. Bitno je da razgovor ide kako treba bez tih tzv. duhovnih odgovora. OK?
- Što se mene tiče, naravno.
- Dobro. Još uvijek čekam odgovor.
- Kao što rekoh, Mukto. Zavisi. A zavisi od onog koji pita. Zavisi jer ti odgovor činiš istinitim. Odgovor može biti i ispravan i neispravan. Može biti dobar i loš. A njegova ispravnost zavisi od tvoje vibracije, tvog razumijevanja, tebe kao Bića.. Stoga JivanMukto kome odgovaram? Prosječnom čitaocu ili nadprosječnom tragaocu?
- Prosječni tragaoc Kali, zaobilazi moje tekstove. Stoga dajmo odgovore nadprosječnom tragaocu. Onima koji su na korak od Oslobođenja. Može?
- Što da ne. Biće zanimljivo. Stoga hajmo u tom smjeru.
Ustala je prišla šanku i natočila nam piće. Nisam se ni malo začudio kada sam dobio abshint i kiselu. Sjela je izazovno na stol ispred mene, prekrižila noge i usredsređena na sebe samu započela priču.
- Kao što rekoh, sve zavisi od onog koji pita. Slobodna volja je ideja. Kao što je i sve oko tebe kao čovjeka ideja. Sve je ideja JivanMukto.
- U kom smislu?
- U kom god zeliš. - nasmijala se. - Sve Jedno Je.. ili kako već.
Slobodnu volju ima samo neko ko je realizovan. A tada on o njoj ni ne razmišlja. On prosto Jeste. I sve što on Jeste ispoljava bez imalo zadrške.. pušta iz sebe van, da se ispolji. Tada on je volja, on je svijest, on je energija koja djeluje, koja postoji, koja Jeste.. to je slobodna volja.
Čovjek kakvog poznajemo nema slobodnu volju. Što i sam znaš, zar ne?
- Da znam, ali ne pravim intervju sa sobom, već sa tobom. - namignuh joj.
- Čovjek ima samovolju koju je proglasio voljom. Samovolja je način pomoću kojeg ispoljava inat, želju, reakciju.. Slobodna volja zavisi od stepena koliko je on kao Biće prisutan, koliko sebe osjeća i koliko sebe ispoljava. Ne dijelove ličnosti. Ličnosti su nastale baš zbog toga što ljudi sebe nemaju, što sebe ne osjećaji i ne smiju da izraze i kada osjete. Kako neko takav može imati slobodnu volju? Nikako. On može samo imitirati volju a da ne pričam o slobodnoj volji. Kada takav čovjek jednom dođe u kontakt sa sobom i osjeti sebe kao nešto nezavisno od situacija, uma, želja, misaono-emotivnih konstrukcija on počinje da ispoljava slobodnu volju a sa tim i izbor. Izabrati nešto što bismo nazvali nazivom slobodna volja, značilo bi da on nezavisno od toga svega učini nešto što osjeća ili namerava, a ne pod pritiskom umnih ili situacionih pritisaka.
- Može li takav čovjek, koji ima slobodnu volju, nju i zloupotrebiti?
- Ne može. Postoje situacija koje će uvijek ljudima izgledati da je on zloupotrebio slobodnu volju. No sve je to diskutabilno, da blago kažem.
- Zloupotreba je zloupotreba!
- I nije baš. Opet vrijedi isto "pravilo". Zavisi od onog koji posmatra. Amerika je 45 bacila Atomsku bombu na Hirošimu i Nagasaki. I za njih je to bilo riješenje sukoba sa japancima. Za japance to je bio masakr. Znači sve zavisi od onog koji posmatra ili onih koji posmatraju. To je kada pričamo o najnižem ispoljavanju svijesti, kao što je riječ o čovjeku i njegovom nivou ispoljavanja.
- A šta je sa duhovnim ljudima, tj. onima koji imaju istinski slobodnu volju?
- Ko kaže da onaj koji ima slobodnu volju mora biti duhovan? Još jedno ljudsko uvjerenje. Još jedna laž kojom ste hipnotisani.
- Sve naše duhovne tradicije to govore.
- Što znači da sve one griješe. I ko je uopšte rekao da vaše duhovne tradicije imaju pravu kada je riječ o duhovnosti?
- Izgleda opšte prihvaćeno gledište. - rekoh.
- To da. Prihvaćeno gledište i ništa više. Čovjek sa slobodnom voljom, da se ograničim na ljude u ovom razgovoru trenutno, ne mora biti duhovan u vašem smislu te riječi. Niti se traži da je on duhovan. Opšta zabluda ljudi je da samo neki mogu imati nešto. A ostali su kao robovi koji ne mogu imati ništa sem onog što im dragi bog dopusti da imaju. E pa imam novos za vas. Bog i ne zna da vi postojite.
- Ne zna??? - začudih se.
- Ne! Zasluži da sazna.
- Ne razmumijem. Možeš malo pojasniti.
- Da bi bog, recimo da postoji bog u vašem smislu riječi, znao za vas morate se razviti do jako velikih granica. Razviti svoje sposobnosti do, za sada, neslučenih granica. Vi morate biti Biće, ili vašim riječima rečeno, morate postati Biće. Ne Biće koje je ograničeno mislima, emocijama, djelima, umom, egom.. Ljudi misle da je slobodna volja izabrati između ponuđenih podražaja, rekacija, misano-emotivnih koncepata.. smiješno.
Biće ili čovjek sa slobodnom voljom nema što izabirati. On je AKCIJA. On je NAMJERA na djelu. Ona izvire iz njegove odluke. On kreira. On stvara. On ostvaruje. On Jeste i samim tim što on Jeste slobodna volja je njegov način ispoljavanja.
- U kom smislu?
- U smislu da bude kako on kaže da će biti. On ne robuje zakonima, normama, očekivanjima..
- Odakle nastaje to "kako on kaće da će biti"? Zar on nije pod zakonima univerzuma?
- Zakoni univerzuma. Recimo da razumijem što želiš reči. Jer previše negiram vaše ljudske gluposti. Zakoni univerzuma su ON. Oni su njegova Priroda. Te zakone možemo shvatiti kao ljubav, radost, moć u vidu snage i mogućnosti koje ima, kreativnosti i zakona kreativnosti, jednosti koja on jeste, ne koju osjeća već koja Jeste i na kraju ali ne manje bitno zakon koji je Jedan Jedini, On Sam. Pošto ste vi kao ljudi hipnotisani uvjerenjima i tzv. zakonima na planeti koju naseljavate vi mislite da je tako i u univerzumu. Ne nije. u univerzumu važe skroz drugačija pravila. Zemlja vibrira kao planetarna svijest sa tim zakonima. I ni malo neće zastati da vas dobro prodrma kada dođe do debalansa na njenom tijelu, tj. planeti. Ili da "stvori" uragan koji služi također kao balansiranje. Kao što je kod vas prehlada recimo. Isto tako kao što vas tj. vaše tijelo mogu da unište razne bakterije i virusi ako ne obratite pažnju na sebe, tako i vi ljudi kao virus možete uništiti planetu na kojoj se nalazite. I vi ste bolest za nju kada je sistematski uništavate. naravno govoreći sa ograničenog stajališta malo višeg od vašeg razumijevanja koje imate.
- Ok. da se vratim još slobodnoj volji. Kada se ona može prekrišiti? Kada neko Biće može prekršiti slobodnu volju? Naravno rekla si da nema kršenja slobodne volje, ali recimo da ima, uzmimo to kao pretpostavku za ovaj razgovor.
- Da, nema kršenja slobodne volje. No, hajde da se još malo ograničavamo. - nasmijala se kao da je pitanje uputilo neko dijete. - Biće može odlučiti da je prekriši kada uvidi da je to preko potrebno u smislu ograničenja na koja je svesno pristao inkarnacijom na ovoj vibracionoj ravni. Pod ovim mislim da njegova volja ne pita za dopuštenje u trenutcima ili situacijama kada vidi da je kršenje slobodne volje znači napredak koji neko Biće, još uvijek ograničeno iluzijom da je tijelo i um, treba da postigne. On može da svesno prekrši "ugovor" koji je potpisao prilikom dolaska na ovu vibracionu ravan i da utiče na ljude ili čovjeka kao pojedinca u skladu sa vibracijom i odlukom njega ili njih kao Bića koja razumiju, prije nego što su ušla u iluziju. Na taj način on ima odgovornost prema Biću koje je "zaboravilo" svoje ugovore i zadatke sa ciljom da ga recimo vrati ili podsjeti na te zadatke koje je grupa ili pojdinac prihvatio. I djeluje u skladu sa tim. Naravno ovdje još ne želim spominjati neke više uvide od ovoga. Recimo za sada da postoji nešto kao odvojeno Biće. Za sada.
- Kako on može znati da je to dobro za mene?
- Zato što on nije potpuno u iluziji. On vidi tebe kakav jesi u svojoj prirodi. I shodno tome djeluje. Što recimo za tvoj um može biti strašno. Recimo on može postati Hitler ili Napoleon ili Staljin ili što bilo ako je u pitanju kolektivni ugovor ili neki tvoj lični diktator u namjeri da te razbudi. On može biti nastavnik u školi, roditelj kod kuće, prijatelj u razredu... bilo ko, JivanMukto. Kao što je što je bilo i u tvom slučaju.
- Mom?
- Da. Imao si pristojno djetinjstvo, ali ipak ono je moglo biti bolje, zar ne?
- Da.
- Sukobi koje su u tebi stvarali roditelji, nastavnici čak i najbolji prijatelji i na posljetku rat, su doveli do toga se ti zapitaš. Šta si se zapitao? - upitala me.
Čutao sam par sekundi.
- Bilo je jedno pitanje i jedna konstatacija. Pitanje je bilo: Što ja radim ovdje? I konstatacija je bila: Nešto nije u redu!
- A što je bilo u pozadini njih?
- Osjećao sam se kao da sam bačen ovdje na ovu planetu, među ove ljude, među roditelje, prijatelje.. Kao da ja ovdje ne pripadam. Kao da se neko grdno zajebao. Nisam mogao prihvatiti da su ljudi takvi kakvi su, da govore da te vole a ubijaju te. Da su ti prijatelji samo zbog koristi. Da smo toliko zajedljivi jedni prema drugima, da je život tako okrutan. Negdje u sebi sam znao da to nije tako, kako izgleda. Ali nisam znao šta. I tako je došla ta konstatacija da ovdje nešto nije u redu.
- Vidiš i sve je to doprinjelo da kreneš u pronalazak odgovora. Možada je sve bilo kreirano. Možda su ti ljudi igrali samo uloge koje su SLOBODNO izabrali radi tvog razbuđivanja.. kažem možda. Ne tvrdim ništa.