Indijanska priča o strahu
Kada osobu povezujemo sa zecom, obično mislimo na nekoga ko je kukavica, koji se prepušta strahu i kukavičluku. Šta ako vam kažemo da ova životinja simbolizira nešto drugo?
U tradiciji američkih Indijanaca, zečevi simboliziraju obilje, udobnost, ranjivost, plodnost, želju i razmnožavanje. Također su izuzetno u skladu sa majkom prirodom i godišnjim dobima, posebno proljećem. U stvari, početak ove sezone osjećaju kao buđenje, njegov život.
Pošto je bio potpuno bespomoćno biće, veliki duhovi su mu dali brzinu, okretnost i plodnost kako bi mu omogućili da ne izumre uprkos grabežljivcima. Također mislite da je tradicionalno okačiti zečju nogu iznad kolevke beba da bi se zaštitili od povreda.
Sada kada smo vam ispričali ove divne legende, hajde da pokušamo da razmislimo.
Strah je osjećanje kao i svako drugo, zajedničko svim ljudskim bićima. Istina je danas, mnogo puta, strah blokira i sprečava da se evoluiramo, da se bacimo na nešto novo, ali je isto tako izvjesno da se često potcenjuje.
Ono što nazivamo strahom je, mnogo puta, jednostavan instinkt preživljavanja. To je ono šesto čulo koje nas upozorava kada osjećamo da je određena situacija nesigurna ili da nas može dovesti u poteškoće. Trivijalan primer? Razboritost u vožnji ili šetnji ulicom, da se ničega nismo plašili ne bismo mogli da obraćamo pažnju na trivijalne stvari kao što je, tačnije, oprez na ulici. Isto osjećamo kada, na primjer, hodamo u lošem komšiluku. Strah da bi nam se nešto moglo dogoditi tjera nas da ostanemo budni i uvijek spremni da se branimo ako je potrebno. Ovo vam omogućava da shvatite da je strah, u stvarnosti, neizostavna emocija u određenim trenucima našeg života.
Strah se stoga mora prihvatiti kao dio nas, mora se promatrati kao štit i samozaštita. Očigledno ne smijemo dozvoliti da proždire naše postojanje. Strah je u redu kada ne postane pretežak balast za nošenje. Pozdravimo ga kada je potrebno i borimo se kada postane zid prema našim ciljevima.
Kada strah postane nepremostiv
Stoga smo rekli da strah nema uvijek negativno značenje i da ne padamo na to. Ali kada, pak, postaje prepreka koju je nemoguće savladati?
Počnimo odmah sa veoma važnim pojašnjenjem: nema ništa nemoguće. Možemo da ubeđujemo sebe da nešto nećemo moći da uradimo, da nismo dovoljno dobri, da ćemo propasti, ali smo sami krivi. Možda da, nećemo moći nešto da uradimo bez obzira na to, ali bar ćemo se truditi, trudićemo se da dođemo do cilja i moći ćemo svejedno da prihvatimo neuspeh sa ponosom. Ali život sa svešću da smo dozvolili da nas strah blokira, u ovom trenutku, zaista će nas naterati da živimo kao zečevi i nažalost u najpogrdnijem smislu te reči.
Suočite se sa svojim strahovima dragi čitaoci, nemojte mirovati iz straha od neuspeha. Ako jednostavno ne možete napraviti taj korak ka onome što želite, tražite pomoć. Priznati da se plašite i da to ne možete sami da uradite jedan je od oblika hrabrosti za koje se može diviti.
irida
bglavac
