Ud-ah....Iz...dah...Predaja i primopredaja..

 Koliko kićenosti i koliko iskrenosti postoji  na toj ravnoj liniji između krika i tišine...

 Spirala koja postaje otisnuće i uzdignuće, zmija koja se pruža i postaje štap, kojeg čarobnjaci samo znaju koristiti..Svrhovito..

Ponornica koja vodi do sfera nedoglednih, savršenstvo, koje neki tek trebaju dostići, ili postići... 

I nastat će nova zemlja i novo nebo...

Prvi puta..tek okus načetog slatkog ploda istine..Obavijene oko drveta života..

drugi puta...ugriz smjelosti..uranjanje u rijeku bez povratka, ali u kojoj još stojimo i osjećamo dno..

treći puta...dno nestaje..četvrti puta...grčevito se opiremo tom čudesnom trenutku u kojem trebamo umrijeti...i zaboraviti sebe...

Peti puta...predaja...i želja za zaboravom svega što ljubav nije...

Šesti puta...zrakoprazni prostor...tijela su daleko...duše se vrte u plesu, spojene, stremeći prema nekom čudesnom planetu, kojeg, tek spojene zajedno, prepoznaju kao mjesto rođenja..

Da li je to granica? sedmo nebo?

Tek u nizu,a ne dio po dio, sve postaje cjelina..

Doživljeno i proživljeno...neopisivo, i tek jednim djelićem uma opisivo...

Ali šta um ima sa tim..Čak i srce unosi sladunjavost, hvaleći se da bez njega sve to ne može postojati...

Može...In orgasmo veritas...Istina umiranja i rađanja je drugačija od svih drugih istina..Nijedno postojanje bez te istine nije pravo..

 Obješeni osmjesi na umornim licima i lažne imitacije finoće...I izjave o nekom uzvišenom životu,sa prevaziđenim svetim ritualom ljubavi...

Sve su to lažnjaci,i krpene lutke bez duše, koje pokušavaju biti stvarna bića, a to su, što jesu...

Jednom, samo jednom doživljena istina, dovoljna je da razuvjeri sve lažne pokušaje uvjeravanja da život može bez toga...najsvetijeg dijela života...

Stvoreni smo za glad i žeđ..ali ne samo za kruhom, vodom, znanjem...Stvoreni smo za nezasitnost ljubavi...Koja se samo posvećenjem i vođenjem do vrhunca...može hraniti...kao i Vječni, kao i Vječna...Bez kraja i početka...