Prvo, na što pomislim,kada se izgovaraju riječi imati, ili nemati, nije ime Hamingweyevog romana (iako njega kao pisca izuzetno cijenim) niti pomisao na ono Hamletovsko, BITI ili NE BITI..Prvo i jedino pomišljam na riječ STAV..Koliko mi zaista u okruženju svega oko nas,i sa utisnutom matricom života u nas, kroz eone, koliko mi zaista možemo ostati svoji, i probuditi se iz vjekovnog sna, u kojem naša duša spava?

Sve nam je potrebno, bar tako mislimo, i bez svega ovoga što imamo, mogli bi egzistirati..Ali kako? Čim pomislimo na oduzimanje nečega iz tog sigurnog klišea,počinjemo psihologizirati i analizirati..Uslijed manjka vlastite snage, da od sebe krenemo, i promijenimo nešto, mi tu nesposobnost prebacujemo na druge..I stavljamo ih i postavljamo u okvire ranjivosti,i nemogućnosti da išta učine u životu..Radi se o čistim projekcijama vlastitog okvira uma u umove drugih, koji dozvoljavaju da se njima manipulira..Čisto duhovno kloniranje..Kad se ovce kloniraju,nemaju predug vijek..A ljudi,i njihova duša, koja je vječna, u svoju matricu skuplja sve ono što nije, prenoseći to u vječnost..Nisam slučajno stavila ovu sliku iznad članka..Petar, apostol,koji je bio običan, neuki ribar,ali meni vrlo drag lik..U početku nije imao stav, ali je imao hrabrosti to priznati..HRABROST da prizna..Kad je krenuo po vodi,ponijela ga je vjera, ali prvo u sebe..

Dok nije posumnjao, i počeo tonuti..SUMNJA...

Najuporniji neprijatelj izgrađivanja svoga stava..

U ovo vrijeme,kad se vibracije ove dimenzije mijenjaju,preplavljeni smo svim i svačim, ne bi li nas se odvuklo od pravoga puta..SEBE..POstajemo barčica, koja poput malene orahove ljuske pluta po valovima..

Poruke iz svemira, porike od Učitelja, poruke od psihologa,poruke, poruke, poruke..Pa počnemo sumnjati u svoj stav, i pitamo se..da li je pravi? A što ako to nije to? I crv sumnje nagriza nas iznutra, kao sočnu jabuku..Tko ima svoj stav,ako je čist i svijetao, ne može potonuti..Kristova svijest..Po nekima zastarjela, ali itekako predivna i puna snage..Sai Baba,koji tu svijest s ljubavlju prenosi..Da ne nabrajam sve  predivne anđele svjetla..Tko se svoga drži,ne može osuđivati druge, jer, ako je tkivo svega ljubav, pogreške nema..I ne mogu nam nauditi nikakvi Reptilijanci,tamni entiteti i drugi nepoznati denziteti..Ma koliko nas plašili ispiranjem mozga, sve je to začudno smiješno, jer, ponavljam..Um je iluzija..I njega ne mogu uništiti kad je on samo hologram(čak ponekad ni to) duše...

A naša duša zna zašto je ovdje, i zna da sve teškoće (ako ih ima) u životu, koje proživljava, proživljava da bi se uzdigla iznad uma i bila pobjednik na kraju svega..UZaludno je psihologiziranje i teatralna glorifikacija pogreški koje život donosi..One su potrebne, da duša shvati da je živa, i da je vrijeme da um stavi na pravo mjesto..To ne znači ISKLJUČITI um, nego ga pravilno koristiti, tek kao slugu, a ne gospodara.. Davno,davno, kad bijah još mlada, imala sam susret sa mudrim misionarom, kojem sam htjela postaviti "nezgodno pitanje": "Vjeruje li u vanzemaljce?"

Sasvim mirno je odgovorio:"Ne da vjerujem, VIDIO sam ih.."

I objasnio mi potanko kako je vozeći cestom jedne noći,iznad njegovog automobila zastao veliki svem. brod, ali je brzo nestao..No, dovoljno, da čovjek izađe iz auta i prati odlazak tog "broda"..

"Pa, niste li se bojali da će vam obrisati pamćenje i uzeti vam sve što imate u umu?"-pitala sam ga..

"Um ionako ne vrijedi.."rekao je, "A moju Ljubav koju u sebi imam, nitko i nikad mi neće moći obrisati, jer ona je utkana u moju dušu.."

I tako..U svemu i kroz sve, ma koliko zamamno bilo mišljenje drugih,jedini izlaz jest, biti hrabar i ostati kroz sebe-svoj..I tu ne treba teoretiziranje i analiziranje..To je tako kako jest..