Množe se ljudi sa tisuću očiju, da bi mogli vidjeti bolje greške drugih...

Plešu neke svoje bolesne vizije boljeg svijeta, koje su zapravo apsurd i iskrivljena slika svijeta koji će tek nastati, viđen jasnim pogledima prezrenih i malenih, koji su se odrekli blagodati sebeljublja i okrenuli se ljubljenju pravih, istinskih vrijednosti života.

Djeca budućega svijeta, koji u srcu još uvijek iskru istine  čuvaju, postaju Sizifi, trpa im se kamen strpljenja, da ga guraju do besvijesti, ne objašnjavajući im zašto je to potrebno.

Sindromi žrtve bez smisla, postaju trend, koji nameću oni koji su odavno odrasli, do razine bezrazumne odraslosti, skoriti u svom stavu da se nema vremena za dječje nezrelosti..

Štancaju se roboti od krvi i mesa, bez duše, uništava se sistematski čovječnost i milosrđe, kao osnovne niti u tkanju duše, koja vapi za svojim potpunim izražajem..

Smrt se zasitila  tjelesa.

Traži nešto više..

Ubiti tijelo postaje dosadna igra.

Teži se ka tome da se ubije dušu..

Učitelj Krist kojeg se prisvojilo za perfidne igre manipulacije ljudima, jednom je rekao:

"Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo. Trebate se bojati onih koji ubijaju dušu."

U svojoj iskrenosti, otvorio je put baš onim demonima, koji dušu žele prevariti..

I dobro im ide..

Ovaj svijet sve manje duše ima,  ljudi postaju markirana roba, koja se zaboravlja, kada odsluži svoje..

Rad više nije zadovoljstvo, nego stvar prestiža ili opstanka.

Neki rade toliko, da su se pretvorili u mrtve lutke vođene nečijim tuđim koncima..

Žedni da imaju što više, zaboravljaju na braću u potrebi oko sebe..

Čak ih i ne vide..

Neki rade ne vidjevši sunca i mjeseca, da bi tek prehranili svoje obitelji, i opet..nemaju vremena da razmišljaju o drugima..

Sve se vrti u jednom bunilu ludila, a čovjek, i ako zagrabi komadić slobodnog vremena, troši ga na odmaranje, opet, na krivi način..Filuje se onime što mediji serviraju, konzumira hranu koja mu je prva pri ruci, vodi ljubav na brzinu, jer je preumoran za romantiku i predigre..

Fast food, fast love, fast rest..

Junk- smeće koje se sakuplja u sebi, podastire se pred vrata drugih, jer smo i za čišćenje sebe preumorni..

I što reći na ovaj vrli svijet, koji gledam širom otvorenih očiju?

Ima nade..

Uvijek je ima..

Krije se u svakome, tko se ne prepušta stihiji licemjerja i serviranih istina..

U onima, koji unatoč naizgled nerazmrsivoj situaciji zla, vide ipak svjetlo na kraju puta..

U onima, koji unatoč preziru velikih, njeguju svoju skromnost i malenost, i koji prepoznaju sistem koji želi umrtviti  čula koja nam šalju signale ljubavi do duše..

Ovaj svijet zahtijeva hrabrost..

Hrabrost da se ne vode bitke, nego hrabrost da se zaustave ratovi gdje god je to moguće..