Naravno da ima..Sve postaje novo, a još uvijek ima oblik starog.. Metafora države kao simbola upravljanja, koegzistencije vladanja jednog nad svima, polako se topi, gubi smisao...

Transformacija zadire u sveopće oslobađanje totalitarizma, ljudskost se bori protiv ne-ljudskosti, vlastitim izabirom vjere u sebe i svoju intuiciju, koja se konačno povezuje sa Izvorom..

Nije to revolucija, to je nešto izvan svih poznatih načina oslobađanja  prepreka i brana da bi se uspostavio novi svijet- svijet bez vladara, bez onih koji u ime jednog odlučuju za sve..

O tome svijetu sanjali su mnogi tisućama godina.. I uvijek bi se zatirali teško stvoreni zameci, iz kojih se mogla roditi ta čudesna želja vjekova..

Dolazi vrijeme, kad će konačno svatko prihvatiti svoje svjetlo u sebi, i priložiti ga zajedničkom ognju, koji će spaliti sve nečistoće nataložene na srcu ove planete, koja u početku bijaše čista, poput prvih novorođenih duša koje su otkrile prvotni raj..

Nema tu utopije, i ništa o čemu govorim nije bilo lako dostići...Trebali su eoni strpljivosti, mirijade duša, koje su odlučile vraćati se nebrojeno puta, iako su mogle ostati u svojim sferama radosti i zaboraviti na one koji su još zatočeni u kavezima nametnute vizije slobode- koje to nije, jer ne dozvoljava svjesnost do kraja...

Blagoslovljeni bili ovi trenuci koje konačno doživljavam u potpunosti..

Kako god bilo teško, radujem se što sam tu..

I što mogu budna gledati ostvarenje sna, koje su mnogi željeli vidjeti..