"Upoznao sam planet, na kojem živi gospodin Crvenko.Taj nikad nije pomirisao cvijeta.Nikad nije pogledao zvijezdu.Nikoga nikad nije volio.

Nikad se nije bavio ničim osim zbrajanjem.

I cijeli dan ponavlja kao ti:"Ja sam ozbiljan čovjek! Ja sam ozbiljan čovjek!", i pritom se nadima od ponosa. Ali to nije čovjek, to je gljiva!

-što?

-gljiva!

Mali princ sad bijaše blijed od bijesa.

-Cvijeće već milijunima godina stvara trnje.Ovce već milijunima godina jedu cvijeće.

I zar nije ozbiljno što želim znati zašto se cvijeće toliko muči stvarajući trnje koje ama baš ničemu ne služi?

Nije li važan taj rat ovaca i cvijeća?

Nije li ozbiljniji i važniji od zbrajanja onoga debelog crvenoga gospodina?

Pa ako ja poznajem jedan cvijet, jedinstven na svijetu, cvijet kakva nema nigdje osim na mojemu planetu, a obična ga ovčica može pobrstiti u tren oka, jednog jutra, i ne znajući što radi, zar to nije važno!?

-Ako netko voli cvijet koji je jedinstveni primjerak svoje vrste među milijunima i milijunima zvijezda, dostajat će da ih pogleda pa da bude sretan.Reći će sam sebi:"Moj je cvijet tamo negdje..."

Ali ako ovca pojede cvijet učinit će mu se da su se najednom ugasile sve zvijezde!

Ta zar to nije važno?"

                   ("Mali Princ-(Antoine de Saint-Exupery)

****

 Postoji jedna ruža u pustinji..Na milijun zrnaca pijeska..

Svako zrnce priča svoju priču...

Postoje milijuni pilota, koji će zalutati u tu pustinju, i pokušati ubrati tu ružu, ne pitajući se,  zašto je ona izrasla baš tu, usred ničega...

Ali postoji i mali princ, koji se milijun puta vraća sa svoga planeta u pustinju, kada vidi da će  ružu ubrati neznane ruke...

Jar, ruža ne može rasti pod staklenim zvonom, niti na planetu odakle mali princ dolazi...

Ruža jednostavno, jedino može živjeti u pustinji, slobodna i divlja, šibana vjetrovima vrelim, i milovana rijetkim kapima dažda, koji ponekad siđe sa neba..

Postoji milijun lisica, malih, pitomih lisica, kojima je mali princ pričao o svojoj ruži..I pričom ih pripitomio...One jedine istinski mogu razumjeti dubinu te ljubavi...

Postoji milijun zrnaca pijeska...Na svakom spava sklupčana mala lisica...Čuvajući ružu,dok se mali princ ne pojavi, i poljubi njene latice...