53. IGRA
“Kad samo jedna kap Moje volje kane u ocean vaše nevoljnosti...”
Divni Stranac pjevušio je taj stih prolazeći nekolikim cestama istodobno. Opet i opet.
Podvečer zastane, zaustavi ritam toga stiha u sebi, i uroni u kupelj od smilja.
“Ali kakva bi to bila igra, u kojoj bih sve unaprijed znao”...?! prošapće.
Ogleda se da provjeri nije li Ga netko čuo.
Nije nikada saznao, jer je tako htio.
Sunčeva ti zraka jedno vrijeme priča o životu na suncu, a onda odustane.