.... Prisjećam se ovdje, rabinske priče koju je snimio Elie Wiesel. Ona govori o Jehelu, malom dječaku, koji je utrčao u sobu svoga djeda, poznatog rabbi Barucha. Velike suze klizile su niz dječakove obraze. Gorko je plakao: 'Moj prijatelj me je potpuno odbacio. On je nepošten i vrlo zao prema meni.' 'Možeš li to malo bolje objasniti?', pitao je učitelj. 'Dobro', odgovorio je dječak. 'Igrali smo se skrivača. Ja sam se sakrio tako dobro da me nije mogao naći. A onda je on jednostavno odustao, i otišao kući. Nije li to podlo od njega? Najuzbudljivije mjesto za skrivanje izgubilo je tako svoju uzbudljivost, jer se onaj drugi prestao igrati.' Učitelj je pažljivo promatrao dječakovo lice. Sad je on imao oči pune suza. I rekao: 'Da, to doista nije lijepo. Ali pogledaj, isto je tako s Bogom. On se skriva, a mi ga ne tražimo. Zamisli samo! Bog se skriva, a mi ljudi Ga čak ni ne tražimo.