Kada govorimo o Bogu, često samim time imamo određenu predodžbu o Njemu, a uzrok tomu je naša sposobnost kreativnosti. Mi na Boga gledamo kao savršenog čovjeka – staroga, bradatog muškarca koji ima mnoge ljudske karakteristike poput bijesa, ljubomore, osvetoljubivosti, ljubavi, milosti, itd. Bog je sudac koji razdjeljuje pravedne i nepravedne. Bog stvara kao što čovjek stvara, Bog je neka vrsta arhitekta, graditelja, umjetnika… sve su to ljudske karakteristike.
Kako rekoh, mi smo vizualna i kreativna bića, i nekoć davno smo osmislili ovu sliku Boga kojega i danas mnogi doživljavaju na sličan način. Kao što je slučaj sa svim simbolima, ljudi se često vežu za tu sliku Boga, misle da je to To, da je Bog doslovno to kako piše tu i tu. Problem je u držanju za tu PREDODŽBU Boga.
Upravo neki dan sam naišao na predivnu malu knjižicu Alana Wattsa u kojoj se on bavi tom problematikom. Objasnio je to na vrlo zanimljiv način pa ću ga ovdje citirati jer smatram kako je bolje da njegove riječi govore same za sebe: ''Opasne slike Boga nisu one koje izrađujemo od kamena i drveta, nego one od koncepata i ideja. … No, koncept je također idol jer miješa Boga s idejom. Ideja je apstraktna i zato nam se čini više duhovna negoli kipovi i slike. Točno tu nastaje problem. … Mnogi ljudi Bibliju smatraju autentičnom Božjom riječi te ju štuju pretvarajući Bibliju u idola. Sv. Pavao kaže: 'Pismo ubija, no duh život daje.' Tako, štogod pretvorite u idola ili ideju Boga, to istodobno falsificira Boga.''
Nadalje, Watts objašnjava razliku između vjerovanja (belief) i vjere (faith). ''Vjera je stanje otvorenosti prema istini kakva god da ona bila, a vjerovanje znači čvrsto se držati za neku ideju. Dakle, priroda vjere je suprotna prianjanju, vezivanju, čvrstom držanju. Drugim riječima, osoba koja je religijski fanatik, ona osoba koja mora vjerovati u određenu zamisao o prirodi Boga i univerzuma, je osoba koja nema nimalo vjere – ona čvrsto prianja. Martin Luther je u himni napisao: 'Moćna je utvrda naš Bog.' To nije himna vjere! Osobi od vjere nije potrebna utvrda – nije joj potrebna obrana. … Možemo reći da je najviša slika Boga ono nevidljivo iza očiju – prazan prostor, nepoznato, neopipljivo i nevidljivo. To je Bog! Nemamo sliku toga. … To je veći izraz vjere negoli prianjanje ikojem konceptu Boga. Taj koncept može lako biti pogrešan, a čak i ako je ispravan, vezivanje za njega je krivi stav, jer kad nekoga jako volite ne biste se trebali za njega vezivati. … U novozavjetnoj priči je rečeno za Mariju Magdalenu, koja je jako voljela Isusa, da ga je vidjela nakon njegova uskrsnuća, te potrčala vezati se za njega. A on joj reče: 'Ne diraj me', ali grčka riječ (hatir) znači 'prianjati', 'vezivati se'. Ne vezuj se za mene! Ne prianjaj ničemu što je od duha. Nemoj prianjati za svoj dah jer ćeš poplaviti u licu i ugušiti se. Moraš pustiti zrak iz sebe. To je čin vjere – pustiti zrak, i on će se vratiti. Budistička riječ 'nirvana' zapravo znači 'izdahnuti' – puštanje je fundamentalan čin vjere. … Kao što ono što vidite dolazi iz onoga što ne vidite, isto tako kada znate da ne znate, zapravo znate. Zapravo znate, jer spoznaja da ne znate je stanje uma u kojemu ste odustali od pokušaja da život obuhvatite svojim intelektom.''
(Iz serijala knjiga ''The essence of Alan Watts'', prva knjiga pod nazivom ''God'')

Kako često govorim da mitovi služe za transformaciju svjesnosti, ovdje bi se malo detaljnije pozabavio tim pojmom. Svjesnost je događanje samo od sebe, potpuna spontanost – kao što kosa raste sama od sebe, kao što disanje ide samo od sebe, kucanje srca, kao što krv teče venama… ne morate misliti o tome, to se događa samo od sebe. Tako je vaše mišljenje, način življenja i doživljavanja života, ovisno o vašoj razini svjesnosti. Transformacija se događa kada, primjerice, iznenada shvatite, spoznate nešto što do tada niste znali. Mislili ste na jedan način, a sada mislite na drugi način. Taj vas osjećaj ispuni u cijelosti, prođe čitavim vašim tijelom i vi ste sada nova osoba jer imate iskustvo koje prije niste imali. Sada vam je svjesnost na novoj razini – postigli ste neku vrstu prosvjetljenja.
Religijsko iskustvo koje mit može pružiti odnosi se na takvu vrstu transformacije svjesnosti – na spoznaju da ne postoji ''ja'' koji je odvojen od ostatka svijeta, nego radije da postoji samo veliko jedinstvo koje je u konstantnom pokretu. Ova predivna mala knjižica koju imam pred sobom, ''Tao Te Ching'' (Tao Ching = Knjiga o putu; Te Ching = Knjiga o vrlini), govori:

"To što čitav svijet prepoznaje ljepotu samo kao ljepotu, po sebi je ružno.
To što čitav svijet prepoznaje dobrotu samo kao dobrotu, po sebi je zlo.
Jer skriveno i očitovano rađaju jedno drugo.
Teško i lako se dopunjuju.
Iz dugog se izvodi kratko.
Visoko i nisko počivaju jedno na drugome.
Glas i zvuk se usklađuju.
Lice i naličje slijede jedno drugo."

Drugim riječima, bez crnoga nema bijeloga, bez zla nema dobra. Tako kineski yin (ženski princip) i yang (muški princip) u sjedinjenju čine Tao (Put). A taj Put je ovaj svijet u cjelini – svi parovi suprotnosti skupa – jer bez druge polovice nema cjelovitosti. Zato se i bogovi predstavljaju u parovima suprotnosti kao dobri i zli (Bog i Sotona). I zato je, prema orijentalnom razmišljanju, svijet savršen točno takav kakav jest.

Yin-Yang simbol ili Tao

Svjesnost je potpuna spontanost, događanje samo od sebe, no mi toliko prisiljavamo sebe na razne stvari da osjećamo kao da namjerno upravljamo sobom. Ali zar postoji odvojeni ''ja'' koji upravlja ostatkom ''sebe''? Ne, to je samo iluzija. Tko je taj koji misli kako će nešto napraviti pa naređuje ostatku? Mi mislimo kako je taj ''ja'' gazda u kući, sve kreće od njega, on sve nadgleda. No, kada razmišljate, da li ste prvo mislili o tome kako razmišljate? A jeste li prije toga mislili o tome kako mislite o tome da razmišljate…? Vidite, nema kraja tomu. Misao dolazi spontano sama od sebe, kao što sav život dolazi sam od sebe.
Sad, budizam je primarno psihološki orijentiran, a osobito zen koji je vrhunac budizma. Zen nije religija jer ne ovisi o doktrini, prihvaća simbole ali ne kao konačnu stvar. Vidite, budizam je dijalog, a to znači da stavlja naglasak na iskustvo, na prosvjetljenje kroz djelovanje. Njegova poanta je stavljanje uma u sklad s prirodom, s potpunom spontanošću. Naši umovi lutaju i tako nas uvijek odvajaju od sadašnjosti, od ovoga trenutka. Tako je u jednoj zen priči učitelj pokazao cvijet i rekao: ''Ljudi gledaju ovaj cvijet kao da sanjaju''. Živimo u ovom trenutku misleći o nečem drugome, bježeći od nesigurnosti i iznenađenja koja nam sadašnjost može donijeti. No, to je život – nesigurnost! Ako ste sigurni, kao masa onih ljudi iz reklame za croatia osiguranje, onda ste mrtvi! Naša svakodnevnica nalikuje na čovjeka koji stalno razmišlja što će jesti u iduću srijedu, uporno se priprema za taj obrok. Ali, kada srijeda napokon dođe i on sjedne za jelo, uopće ne uživa u tom obroku jer razmišlja o tome što će jesti sljedeće srijede! Postoji zen priča koja kaže da su jednoga dana učenici tražili učitelja da im kaže što je po njemu zen. On im odgovori: ''Kada sam gladan, jedem, a kad sam umoran, spavam.'' ''Pa to svi rade!'' pobune se učenici. ''Ne'', odgovori učitelj, ''to nije istina. Kada jedu, ljudi razmišljaju o tisuću stvari, a kada spavaju, sanjaju mnoštvo snova.'' Vidite, to je to. U duhu te priče, slušajte što kaže jedan drugi zen učitelj, P'ang: ''Moja natprirodna moć i čudesna djela – dovlačenje vode i donošenje drva za vatru.''