I TO SE DOGAĐA

 

        Neke duše, iako borave na zemlji i u podzemlju, stanuju zapravo u nekima od gornjih nebesa. Kao da stanovnici šestoga ili petoga kata sedmokatnice silaze u prizemlje i podrum zbog toga što treba popraviti neki kvar strujni, ili vodotočni. Oni znaju da nisu iz prizemlja, već da su ovdje po zadaći na koju su bili pristali. Rade svoj posao. Nekad ga rade šutke, a nekad bučno, nekad krišom, a nekad javno. Rade danju, a noću se vraćaju u svoje peto ili šesto nebo, da bi počinuli među svojima.

        Među tim dobrovoljačkim dušama nađu se poneke, koje se ožene s prizemljarkama, ili se za prizemljare udaju, i onda tu znaju naići tegobe i dvojbe. Ne uspijevaju se istinski nastaniti u prizemlju, a ne mogu se ni otkinuti odatle. Zato se već u petomu svemiru s dobrovoljcima radi na vježbama ne-vezivanja, a za slučaj da se veza ipak dogodi, vježbaju se mnogo složeniji načini odvezivanja.

Neki polaznici pamte obuku, a poneki zaborave. U potonjemu slučaju odozgo se šalju spasilački odredi, s prokušanim eteričnim komandosima.

        Jednom je tako jedna dobrovoljačka duša nogom ugazila u stupicu prizemlja. Jaukala je i zavijala na svojemu jeziku, čujnomu u petomu svemiru, nečujnomu u prizemnomu slušnom području. Odozgo je stigla poruka:

        “Ako ne možeš izvući nogu, odreži ju”.

        Ali duša se nećkala. Bilo joj žao noge.

        Na petomu se katu vijećalo. Tražio se stručnjak za otključavanje prizemnih stupica. Kad se našao, poslaše ga na mjesto nesreće. No kako je vrijeme u prizemlju teklo brže od vremena na petomu katu, zarobljenik je, čekajući spasitelja, već ostario, odustao, uvukao se u stupicu, i u njoj se smjestio što se udobnije moglo. Kad je stigao majstor s ključem, uzamčeni ga je pogledao velikim očima, i rekao mu:

        “Kasno je, prijatelju. Ja sam sada jedan od njih”.

       

 

Pojmovnik, redom:

 

Noga u zamci = novac, ugled, slava, počasti.

 

Vesna Krmpotić, DAVNOBUDUĆA SADAŠNJOST   (još neobjabljeno)