i tako.,korak po korak...pomak vidljiv....pitanje ko koga tu jebe.,ko koga tu uvjetuje....ocito ja sam....i ko tu koga uvjerava da jedino ljubav postoji....potvrda  je utvrda prolaznom....ja znam da san zahvalan....na cilom filmu...na cilom snu....na svemu...

 Goran Bare i Plaćenici

Sve više uz tebe sam sam,
sve više, uz mene, sama si ti,
neki drugi ljudi
mi smo postali.
Nikog nisam volio,
tako kao tebe,
nikom nisam dao
kao tebi, sebe.
I svakim danom,
sve te manje ima,
sve si tiša,
sve si dalja...
Dok ja svom silinom srca,
koje dok kuca,
koje dok traje
ljubav ti šalje.
I svakim danom
sve te manje ima
sve si tiša,
sve si dalja...
Oko srca naših, ograde kao žice,
više nismo sretni,
više nismo sretni...
Možda smo se previše voljeli,
možda smo izgorjeli,
ali to više nisam ja,
ali to više nisi ti.
Gdje smo pogriješili?
Ako znaš, reci mi,
možda smo u plamenu
ljubavi izgorjeli, možda smo u plamenu
ljubavi izgorjeli...