96. I SAD JOŠ SAMO JEDNU STVAR

 

        “I sad još samo jednu stvar da ti kažem,” reče, osjećajući kraj razgovora. Kraj druženja. Kraj htijenja.

        Ali drugi ga prekide, upadne mu u riječ, i ne dopusti toj jednoj stvari da bude kazana. Na tomu je i ostalo.

        Ta jedna stvar možda je mogla promijeniti sudbinu, preinačiti ishod dvoboja; možda je mogla spriječiti potres, sudar vlakova, bolest, rastanak, rat. Ona je, ta jedna stvar, možda nosila u sebi ključ i odgonetku ljudske nesuglasice. Možda se smrtonosni virus nikada ne bi pojavio, da je ta jedna stvar mogla biti izrečena.

        Ostala je čekajući.

 

        “Kaži se meni,” molećivo joj se obrati jedna od borovih iglica.

        Ali ta jedna stvar žalostivo reče:

        “Nitko me drugi ne može izgovoriti, nego onaj, kojega sam izabrala. A on... ne znam je li već otišao, ili još nije došao.”

 

 

        Usuditi se znati, i usuditi se ne znati, plemenite su opasnosti.

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 1.