HVATANJE OVCE

 

        Jednoga dana zec naiđe na mrtvu planinsku ovcu, koju je bio ubio vuk. On ju raspori, i dade se na posao da ju skuha, kad tuda naiđe plavi lisac.

         "Hej, zdravo zeče", reče lisac.

         "Zdravo", uzvrati zec.

         "Kako ti je pošlo za rukom da ubiješ ovcu"?

         "Oh, posve jednostavno! Šuljao sam se za njom, i na sav glas viknuo, pa je ona od straha pala mrtva".

         "Nauči me kako to izvesti, jer i ja bi htio ubiti planinsku ovcu", zamoli ga lisac.

         "Samo se prišuljaj iza ovce", objasni zec, "i kad joj se posve približiš, urlikni, i posao završen".

         "Vrlo dobro", reče plavi lisac. "Odoh ja iz ovih stopa u lov".

         I lisac odjuri. Ugleda planinsku ovcu, prišulja joj se, i zaurliče. Ali umjesto da padne mrtva, ovca pobježe. Vrati se lisac k zecu praznih šapa.

         "No, jesi li ubio ovcu"?

         "Nisam".

         "Kako si tup! Ni ovcu ne znaš ubiti! Da si samo zazvao "stani, stani", ovca bi toga trena pala mrtva! To je prokušan način hvatanja ovce"!

         Ove zečeve riječi tako uplašiše lisca, da on podvi rep, i pobježe odatle glavom bez obzira.

         "Oh, oh, oh"! jaukao je bježeći. "Ako još budem slušao što priča onaj zec, i ja bih mogao pasti mrtav umjesto ovce"!

 

         (Basna sibirskoga plemena Čukči, prijevod V.K.)

 

 

        Vesna Krmpotić, BASNE, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA

         NAJLJEPŠE  širom svijeta i diljem vremena