Slika: Jasper Boer -  Sunrise in the Country

23. HVALA TI ZA OVAJ DAN

 

“Hvala ti za ovaj dan... govorahu svake večeri kukuljica leptira, ličinka, punoglavac, ptić u jajetu, dijete u utrobi.

Slušali su ih odrasli leptiri, kukci, žabe, ptice, ljudi. Neki su se zamislili, neki su slijegali ramenima. A samo vrlo neki uspješe dobaciti zahvalnicima svoje čuđenje:

“Zbog čega zahvaljujete, kad ni sunca ni mjeseca ne vidite, zrakom ne polijećete, zemljom ne hodate”?

“Mi zahvaljujemo za ono što će nas uskoro zapasti”, govorahu sitni glasovi. “Zahvaljujemo što je prošao još jedan dan, koji nas nosi bliže onomu što vi već imate. Zaboravili ste koliko ste i vi čekali život kojega sada živite – a živite ga nezahvalnički, lakomisleno se ne sjećajući cijene, koju ste za nj platili”. 

Oni vrlo neki među nekima, koji su razumjeli, ogledaše se oko sebe, i ostadoše bez dah od udivljenja, i jedva čujno izmucaše jednu od najvažnijih riječi svakoga jezika, riječ “hvala”...

 

Hvala, dakle, za svaki dan čekanja na novi svijet...

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 8. (još neobjavljeno)