Hrva’ska joj je majka!

Ja sam neko izvjesno vrijeme od oko 4 godine proveo u kontinentalnoj Hrvatskoj, Prigorju, nekih 30 kilometara udaljenih od Zagreba. Bijase to prostor lijepe mjesovite sume u kojoj zbog kiselih kisa kesten prilicno nastrada pa onda jos I neko drugo raslinje. I danas je ta situacija jos I teza s obzirom na faktore globalnog zagrijavanja planete Zemlje zbog cega su danasnje temperature na tom prostoru I opcenito u Europskim Alpama prilicno visoke tako da ima godina bez snijega I mraza. I ista je danas situacija bez obzira koju stranu pogledali da li Slovenske Alpe na primjer ili talijanske. Isto tako bijase I u Hrvatskoj I hrvatskim sumama gdje dodatne teskoce predstavljahu nemar I javasluk domaceg stanovnistva koje nije vise imalo takav odnos skrbi prema sumama kao sto su ga to imale prijasnje generacije. Isto vrijedi I za faunu toga prostora tako da danas na tome prostoru vise nema nekih jako vaznih zivotinjskih vrsta kao na primjer vuka koji je istrebljen nekontroliranim lovostajem pa onda medvjeda, lasice I mnogih drugih vrsta. Na Kulezevom brijegu na kojem ja stanovah jos su se mogle pronaci vrste kao lisica, zec, srna, divlja svinja, a od ptica tetrijeb, sajka, sova, soko, fazan medutim se sa vremenom kako docujem situacija I u tom pogledu promijeni pa je danas drugacije nego u moje I Matino vrijeme. Nas su, mene I moga susjeda Matu zvali "Indijancima" jer smo sami zivjeli u sumi zaklonjeni od pogleda mnogih I udaljeni od prvih naselja. Pri Kulezima bilo je samo malo zivlje vikendom kada bi na brijeg dolazili gosti iz grada u namjeri da provedu odmor tu na neko vrijeme ili pak gradski sportasi razlicitih generacija koji bi koristili nasu sumu za duge setnje I branje gljiva kojih bijase u jesenjim vremenima u izobilju. I kao sto rekoh tada bi brijeg bio zivlji. Na nasem brijegu bijase nekoliko kuca pa onda dakle I nekoliko susjeda koji su tako navracali povremeno. Nekada davno, kako mi je Mato pricao, Kulezi su bili puni djece I njihove graje docim je danas sve sama pustos. I te djece bijase samo praznicima na brijegu pa se moj Ezra samo tada mogao igrati sa njima. I tada bi redovito iz Zagreba dolazio jedan susjed koji bijase covjekom od nekijeh sezdesetak godina, visoka rasta I grubih crta lica. Imao je na brijegu malu kucu ali sa velikim vrtom u kojem je na neobican nacin sadio kupine, jabuke I kruske. Kazem na neobican nacin jer su na primjer grane stabala krusaka bile savijene u pravilnom nizu kao sto je to na primjer slucaj kod vinove loze. Ja nikada do tada nisam naisao na takva stabla krusaka koja su bila takoreci totalno plosnata I povezana nitima cvrste zice. I on je jako lijepo obradivao taj svoj vrt, vjerojatno bi dobijao I koji novac za svoje plodove a u jesenje vrijeme redovito bi odlazio u branje gljiva I puzeva. Sa njim bi ponekada dolazila I njegova zena koja se cinila nesto finijom nego sto on bijase jer on bijase zapravo zapustenim zagorskim seljakom koji se bavi zemljom I koji od toga zanata manje vise nista drugo ne zna. A kao takav on bi cesto bio pijan jer na zalost nasi ljudi vole puno piti I baviti se alkoholom na ovaj ili onaj nacin. Tako postojase statistika da u Hrvatskoj godisnje nastrada u prometu jedna skola djece a mahom razlog za to bijase pretjerano uzivanje alkohola kod nasih ljudi. Bilo je pokusaja da se uvedu neke nove mjere u tom pravcu pa su u novije vrijeme postavljeni na ceste takozvani betonski policajci pa onda uvedene zakonske mjere o granicama I dopustenoj kolicini alkohola kod vozaca ali sve ove mjere bijahu kratkog daha jer su nasi ljudi mahom ljudi nedisciplinirani, bahati, okrutni I obijesni. A takav bijase I taj susjed. I u doba takozvanog Domovinskog rata Hrvata on bi tako pijan sa Matom znao zapoceti neki politicki razgovor mada mu zapravo prece bijase Matino vino I toplina Matine sobe nego politika. Ja sam nekada znao biti prisutan na tim susretima pa bismo igrali karte a u Prigorju se igra Bela za koju neki kazu da je Madarska a neki Njemacka. Medutim svakako nije domaca. Pa bi onda taj susjed ovako nekako: " Kaj ti bum rekel Matek, si videl kaj se dogaja kod nas pak danaske imamo problema sa tom nasom Istrom. Lepo si je nas Joza Broz govoril da bi trebalo sve lepo premeriti I k tomu lepo odnose su Europom urediti. Nego daj mi jos jednog peharceka. Sad si ti na redu, imam herca, dakle dvadeset. Neg kak ti bum rekel, mi Horvati smo svagda bili za domaci red pak je domaci most sladak I lep dok je tamo v Europi samo kurac. A ja sam ti rekel davno za nasu Istru Matek- Horvatska joj je majka. Dragi moj Matek- Horvaska joj je majka." Pa bi onda pijano nasuo jos jedan peharcek I kolutao ocima dok bi Mato nastavio mjesati karte. Ja se nisam mijesao u njegove politicke govorancije nego bi ga pustio da govori a on bi nastavio: "Sam danaske bral vrganj, kaj ti bum rekel, puna je suma vrganja. Neg znas kaj, ima jedna prica da vrganj stane rasti samo ako ga clovek pogleda. I on stane rasti. Verujes li ti tome, ha Matek?" I mi bismo tako proveli neko vrijeme grijuci se kod nasega Mateka a kako ja nisam sa njim nikako htio razgovarati o politickim pitanjima to se on na mene naljuti pa mi digne pozdrav tako da mi se nikada od tada nije vise javio kada bih na njega naisao na nasim sumskim putevima. Nego bi toboze nezainteresirano gledao na suprotnu stranu jer se I on cesto pravio jako vaznom osobom kojoj moja malenkost nije dostojna niti njegova pogleda. Svasta!

zlatan gavrilovic kovac