104. GRSNICA
Bila jedna biljka, vrlo hranjiva, zvali su ju grsnica. Nitko nije znao što znači to ime.
“Grsno – što je to grsno”? raspitivali se ljudi. “Moramo valjda znati što jedemo”.
Netko reče da grsno znači kiselo.
Onda svi koji povjerovaše da grsno znači kiselo, jedući tu biljku, skupiše usta, kao kad se kuša limun.
Neki drugi rekoše da grsno znači grko, to jest, ono što ne prija ni nepcu, ni jeziku.
Onda oni koji povjerovaše da je tako, jedući grsnicu, iskriviše lice od grkoga okusa.
Naposljetku, treći rekoše da je grsno tajno ime slatkoga. Jedući grsnicu, ovi su zaista uživali.
Svatko krsti svoju grsnicu po sebi.
Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 5. (još neobjavljeno)
bglavac
edin.kecanovic
