Toplo sunce sije, miluje raskošnu zemlju. Nudi sjaj, toplinu, izobilje koje daje sigurnost. Svojom svjetlošću trebalo  bi obasjati svaku dušu. Vidimo li mi to? Ili jurimo brzinom svjetlosti putem napretka, potreba, gramzljivosti i sebičnosti ega. Možda se nakratko osvrnemo na biserom posute zore, iskreno prospemo ljubav, sijemo ljubaznost kao vjetar zrele sjemenke plodova, ali što se zapravo dešava u našim dušama, jesmo li sretni, ispunjeni. Vlada li mir u nama. Ili zavaravamo sami sebe.

 Iznenadna  misao o dobroti podigne nas, potakne na dobra djela, izvučemo ljubav koju čuvamo ispod tepiha i nastojimo biti dobri prema svima. Dok tako trčkaramo  stazom života kao klaunovi  koji svojim ludorijama žele razveseliti gledaoce možda zaboravimo na ljutskost i milosrđe. Jesmo li svi klaunovi, neki uspješniji , neki ne. Koje li radosti  spoznaja da smo dobro odigrali svoju ulogu. Koje li muke spoznaja da je naš pretstava neuspješna. Pitamo se gdje smo pogriješili, zašto nismo mogli uspješno odigrati svoju ulogu. Besmisao, sve je besmisao. Gdje je tu razum, gdje je tu ljubav koju želimo i koju ipak i dajemo.

I tako dok  sve sjaji, blista u plavetnilu dana i igrama života, srce poskakuje zbog zadovoljstva, pomislimo kako nam je život ispunjen. Nenajavljeno niotkud grom. Grom iz vedra neba. Koja snaga u njemu, i koja svjetlost u njemu! Nažalost strah je jači.

Uvlači se nemir u razdraganu dušu. Oči više ne vide dobro, jer svjetlost je perejaka i to nas zbunjuje. Crnilo koje se razlije po svjetlosti svojom sjenom prekriva dušu, brige preplave osječaje, kao bujica koja svojom razornom snagom nosi sve pred sobom. Zašto ne iskoristimo tu božansku svjetlost, i u njoj vidimo put i cilj. Zato jer je to grom. Grom koji sije strah. Bojimo se uzeti njegovu energiju  kojom bi mogli učiniti čuda.

 Srce tutnji, želeći nadjačati grmljavinu na kraju  se stisne kao pokisle ptičice u svom gnijezdu. Otkucaji su sve tiši. Smiraj. Opet je svjetlo koje nije ni nestalo samo se zamutilo. Idemo dalje laganim nesigurnim korakom gledamo u sjajno nebo i sa nesigurnošću se upitamo: Zašto nas pogađaju gromovi.