Znaš šta, mrgude zelenoruki? Osjetim te na kilometre..Miris tvoga ustajalog odijela, kojega si davno ukrao jednom Djedu Božićnjaku, i nikad se nisi pitao, da li su ta djeca uspjela dobiti svoje poklone..

Ali ti se transformiraš, regeneriraš, sofisticiraš..Više nisi zadovoljan da ukradeš jelku ili paketić ispod nje.. Sada želiš ukrasti i najmanje zrnce ljubavi i opraštanja, koje je počelo klijati u srcima koja su se počela otvarati.. Samo te odijelo odaje..

A i tu si se dosjetio finesama.. Skinuo si u jednom trenutku odijelo, namirisao se, uljepšao, i skoro i mene uspio prevariti..

Ali nisi uspio.. Shvatila sam da su ovdje predivni ljudi, i svako ponaosob treba ljubavi, bilo u kojem obliku.. Shvatila sam da smo svi u biti iznutra djeca, nevina i željna istinske topline i prihvaćanja..

A ti se šuljaš i šuljaš.. Pogledaj ovu sliku:

Pa još jednu:

I još:

I još:

Zar ne vidiš da istinsku radost i dječju nevinost, njihovu vjeru u snagu svega toga, nikad nećeš moći uzeti..

Od tvoga zanimanja niš koristi, posebno ovdje..

Sad bi ti rekla: Bulji u te slike, zelenoruki, dok ti oči ne ispadnu.."- ali onda bih bila kao ti..

Rasprave s tobom ne vode ničemu, osim,dobivanja tvoga ustajalog mirisa na sebi..

Umjesto toga, kažem ti: pridruži se, jer pobijediti nećeš..Ili ostani sam u spoznaji, da zapravo želiš ukrasti ljubav, jer je sam nemaš..

Tvoj izbor...