Nevidljivim koracima sumrak se spuštao nad starim mostom a tama je polako potiskivala dan, pretvarajući nebo u tamnoljubičasto zvjezdano platno. Gotovo istovremeno ih je začuo i ugledao, skupinu bučnih mladića koja mu je prilazila s početka mosta. Grupica maloljetnika, pripitih i drskih u svojoj razuzdanoj mladosti. Instinkt mu je rekao da se digne i ode, ionako na mostu nije bilo nikoga. Pa je to i učinio.

Opet je bio sav zakočen i jedva je uspijevao zadržati se na nogama ali pri pokušaju da ih malo razdrma i razlabavi, padne nemoćno na koljena, a onaj lažni jastučić na leđima spuzne od zadobivenog udarca na pod. I tako se dogodilo da mlade i polupijane tinejđere nikako nije uspio izbjeći.

Bili su jaki, nadmoćni, okrutni i nadasve željni adrenalinske zabave. Okružili su ga sa svih strana gurajući ga u središte onog istog mučeničkog kruga o kojem je svake noći razmišljao, unoseći mu alkoholno-siledžijski zadah prema licu. Čuo ih je gdje mu govore:

-Prevarantu i lopovčino stara, vidi, ugurao si jastuk u leđa, sigurno ne zato da ti bude toplije i da ti grije guzicu.

-Biće da su ti i noge ravne, samo glumiš tu pred nama kretena, ajde ispruži noge i ruke, odma! – te ga jedan od njih snažno udari odbacivši mu štaku daleko, pa on opet ne mogavši zadržati ravnotežu, padne na pod.

Na silu su ga opet podigli razvlačeći ga na sve strane a onda je opet začuo riječi:

-Slušaj stari, ne zajebavaj se sa mnom, jučer sam te vidio u jednoj krčmi gdje ispijaš alkohol, i osim što si bio mrtav pijan, skroz si normalno izgledao a ne ovako nakaradno kao sad. Zato te sad upozoravam, ako se isti tren ne ispraviš, baciti ću te s mosta. Pa ako nećeš tu, ispravit ćeš se u moru. Jes me čuo!! Ispravi seee, znam da lažeš!!- nasilnički glas prijeteći je odjekivao cijelim njegovim bićem.

Znao je da je vrag odavno odnio šalu te se pokušao svim silama ispraviti i priznati im da je varalica i bijednik. Ali nije mogao, nije išlo. Htio im je reći, nemoj te me bacati u more, ne znam plivati, nikada me nitko nije naučio toj vještini, kao ni ostalim životnim vještinama i sve što u životu znam raditi ulično je prosjačenje. Htio ih je moliti za milost i reći im da će još večeras otići iz ovog grada, ali ništa nije izlazilo iz njegovih usta, samo krkljanje jezika utopljenog u obilnoj slini koja se gomilala od straha u njegovim ustima, te noge i ruke koje su svejedno ma koliko god se trudio da ih ispravi i dalje ostajale zakočene, iskrivljene i utrnule od bola ili božje kazne, nije više znao.

Opet ih je čuo, ovaj put nekako kroz maglu jer je dobio siloviti udarac u glavu dok mu se niz lice zaraslo u neurednu bradu cijedila krv a u ušima mu šumjelo poput zapjenjenog mora ispod starog kamenog mosta:

-Jebem ti mater, ako te neću sad baciti, pa ćeš vidjeti boga svoga, što šutiš idiote jedan glupi, priznaj da ti nije ništa, reci da nisi invalid i jadnik, pa ću te pustiti!!!

Jedan od njih pomirljivo je i tiho dodao:

-Dajte, ostavimo ga na miru, ništa nam nije učinio, star je, a možda je ipak bolestan.

-Aj ne seri, ti kretenu, gori si od njega, nikad nisi ima muda za velike stvari učinit, budeš li previše srao i ti ćeš letiti skupa s njim dole.

I dok je u paničnom i smrtnom strahu neartikuliranim glasom kričao a tijelom ukrućenim od spazma im se otimao, ščepali su ga za noge i ruke te ga strmoglavili preko ograde mosta u more.

Čulo se samo udarac tijela o morsku površinu a onda ništa. Brzo je nastupila tišina prekrivena crnilom noći.

I samo najosjetljivija osjetila u taj su tren mogla čuti zaglušujući drhtaj zvijezda na nebu, poput nijemih svjedoka.

Čekali su neko vrijeme i šutke promatrali more nagnuvši se preko ograde mosta da vide kako će starac isplivati i izreći priznanje jer željeli su se smijati i zabavljati, željeli su likovati i ponižavati, a onda, kad se to nije dogodilo, uplašeno su se osvrnuli da vide gleda li ih itko. Moguć smijeh i zabavu zamijenila je trenutačno nastala zbunjenost i panika:

-Jeba te, ne zna plivati, utopija se!!! Bižmo ća!!

Rastrčaše se kamenim mostom poput pobješnjelih hijena nad iznenada i neočekivano izgubljenim plijenom.

Nakon toga, opet je nastupila tišina i ničega više nije bilo na starom kamenom mostu.

Ostade samo prazna kartonska kutijica prepuna noćne tame i zgasnutog sjaja drhtavih zvijezda.

KRAJ