Svakodnevno prolazim pješice kroz centar St.Gallena na kojem se nalazi tržnica voća i povrća..
Naravno i ostalih proizvoda..delikatesa...pa tako i cvijeća. S obziron na to da cvijeće obožavam i uvjek se na mom stolu nađe buket boja..zaustavim se obavezno kod zadnjeg kioska i utapam pogled u šarenilo boja i mirisa. Ljubazna vlasnica redovito mi prilazi i zapoćinje priču o njegovom porijeklu..sadnji i njezi i tako mi se ovih dana požali kako joj nedostaje radne snage koja bi joj u ovo vrijeme pomogla oko pravljenja buketa. Kako sam par dana slobodna bez razmišljanja sam se ponudila za pomoć, koju je ona objeručke prihvatila. Preko noći je zahladilo ..temperatura pala na 12 stupnjeva..Obukla sam se pravo zimski i polaganim korakom pod kišom koja je lagano sipila uputila u novi izazov. Moja me "šefica" odmah bacila u hladnu vodu..
"Imas sve na raspolaganju..napravi bukete" rekla mi je
Kratko sam bacila pogled na izbor i sasvim zadovoljna njime prionula se poslu...
Kojeg li zadovoljstva! Zaboravila sam na hadnoću, kišu, svijet oko sebe ..Buketi su se nizali jedan za drugim, a moj je osmjeh bivao sve veći..sve širi..Cvijeće je govorilo za mene..To je onaj govor koji odzvanja tišinom i bojama..mirisima, a duša cvijeta iznutra i širi se...Početnička sreća išla mi je na ruku. Ljudi su sasvim intuitivno birali baš moje.Dan je prošao kao u trenu. Iako potpuno promrzla, nikad sretnija..ponosnija Pretvorila sam se u cvjećaricu. I dok ovo pišem , ne skidam osmjeh s lica:)