Mladići našeg kraja ponekad bi im se pridružili na povratku u njihov dom i sami željni novih saznanja, željni da isprobaju svoju izdržljivost, snalažljivost i nevezanost, ali često bi se i djevojke zaljubile u egzotične strance i odlučile začeti svoju obitelj u nekom dalekom kraju. A ja, čim sam prohodala počela sam pokazivati izrazito muški karakter. Nestašna, svojeglava, borbena i previše radoznala, u meni je zaživio onaj dio majčinog karaktera koji se ona nije nikada usudila ispoljiti. Ne otkrivši do kraja sebe samu, silnu energiju usmjerila je na rad . U našoj kući uvijek je bilo svega u izobilju, a ona se potajno  ponosila mnome.

 Otac je, međutim jako brinuo. Volio me nježno i zaštitnički i svaki put kada bih se igrala s drugom djecom podalje od naše kuće, glasno me zazivao bojeći se da nisam pobjegla u šumu dražeći kakvu divlju zvijer.

 Narastavši dovoljno da mogu razumijeti pripovijedanje Gostiju, odlučila sam da sam dovoljno velika da krenem s njima na put.  Sakrila sam se među prtljagu natovarenu na kola. Putovali su do mora gdje ih je čekao jedrenjak. Jednom kada bi se otisnuli, pretpostavila sam, ne bi se vraćali samo radi mene i nakon nekoliko dana na pučini, mogla bih izaći iz skrovišta koje bih pronašla na brodu.

 Srećom za mene, otac koji me je toliko volio, još me je bolje poznavao. Ne mogavši me naći u u blizini kuće, sjeo je na konja i pojahao za Gostima. Mene je lagano treskanje kola vrlo brzo uspavalo, a kad sam otvorila oči, vidjela sam ljutito lice svog prestrašenog oca i osjetila jak stisak njegovih ruku dok me izvlačio između vreća s  tkaninama gdje sam se bila udobno smjestila. Ljudi iz karavane veselo su se smijali tapšajući ga po leđima .

  -Hvala Bogu, sve je dobro prošlo. Čuvaj dobro tu malenu, namučit će te još ona!- govorili su mu.

  Prigrlio me je uz sebe, malo prečvrsto, ne govoreći mi ništa. Pozdravio se s ljudima i sjeli smo šutke na konja. Bila sam pomalo razočarana zbog propuštene pustolovine, a što je u tom trenutku osjećao moj otac, nisam mogla ni zamisliti.