Trebali bi se opustiti, nasmijati,  ništa ovdje, u ovom plavom svijetu ne shvaćati smrtno ozbiljno, niti se vezivati za djeliće, fragmente, koji su samo kotačići u mehanizmu uma, i vrte svoju priču...

Uvredimo se za tren, pokunjimo se kad nas netko drugačije pogleda nego što smo navikli da nas se gleda...

Ma, gosn čarobnjak, kako se koristi naša svakodnevna magija uživanja u sadašnjem trenutku?

Vezujemo se uz ono što je bilo, brine nas ono što dolazi, zapetljani smo u mrežu našeg ega, koji dirigira kako  živjeti, kako samo njega hraniti, dok mi, iznutra ostajemo gladni istinskog sebe..

Nije to filozofija, ljepote života oko nas prolaze, dok se mi zadržavamo na pragu naše duše, i ne izlazimo van, jer smo se navikli na komociju uhodanih navika...

Dobih prekrasne slike.. Života koji prolazi u punini pored nas, a mi se glođemo oko sitnih mrvica, koje nam sužavaju širinu pogleda na istinsku ljepotu, na smisao i magiju, koja se nudi, izvan svih naših uskogrudnosti..

Nisam ni ja izuzetak.. Potonem, isplivam, utonem, izvučem se.. Najgore je, ne dozvoliti da nas itko pokrene, nego biti zadovoljan sa stajanjem na mjestu..A život u punini prolazi pored nas...

 

Fotografije, koje zovem..ne gubite nadu....