vrijeme je za nove definicije.
stara objašnjenja odavno više ne vrijede.... ili vrijede još samo tamo gdje su postala suvišna, nepotrebna, otrcana.... poneka mirišu čudno, na mrtvu materiju....
ona sjedi na balkonu, gleda u daljinu i čuje glasove djece koja se svađaju.... glupane, ti si, tata ti je glupan, nisam ja, ti si....
posvuda borbe, misli ona..... i ne zna više, tko protiv koga i tko za što ratuje.... Sirija, Egipat, Irak, Pakistan, Somalija, Filipini.... i sve ostale zemlje svijeta.... sve što zna su njihova imena, gdje se otprilike nalaze na nacrtanoj karti i poneke ljude iz svakakvih zemalja koje je susrela do sada.... i ono što usput čuje i vidi negdje u nekakvim vijestima koje većinom lažu.... svi lažu u jednakoj mjeri, samo motivi se razlikuju.... zato je odavno već prestala obraćati pažnju na sve te objave....
istinu ionako pronalazi jedino u sebi....
promjene ne dolaze uvijek same od sebe.... ponekad je neophodno izazvati ih.... napraviti okret u sasvim nekom drugom smijeru.... ponekad suprotno svim očekivanjima.... zanemariti sve obzire pa što bude, pa što ostane.... biti spreman izgubiti sve da konačno vidiš što ti uistinu pripada, a što ne....
misli su slobodne.... nitko ih ne može otkriti, ne postoji lovac koji ih može uloviti, tako kaže pjesma, ne postoji čarobnjak koji bi ih mogao pročitati.... jer one ne pišu nigdje.... ne postoje nikome, i ne mogu ništa nikome, osim onome koji ih misli.... ono što se napiše, samo su fragmenti.... pokušaj riječima da se zabilježi njihov tok....
a misli jesu slobodne.... i ne dodiruju nikoga osim onog tko ih stvara.... dok ne progovori.... izgovorene i napisane riječi izazivaju bujicu novih misli.... najčešće onih koje onaj koji ih izgovara nije ni pomislio....
a telepatija? telepatija nije mentalni proces.... ona se događa iz nemislećeg izvora. a ono misleće, izgovarajuće, materijalizirajuće.... samo je njena manifestacija.... tu griješe svi koji misle da misli nešto mogu..... osim blebetanja.... tu su se zeznuli svi oni koji vjeruju da je izvor moći u mislima.... misli su samo produkt, sredstvo, primjenjivo toliko koliko je u skladu s izvorom....
ona više ne želi vjerovati da je Sunce centar Univerzuma, kao ni da se planete vrte oko njega.... učila je u školi i svašta nešto još.... i sve je vjerovala.... djelovali su tako uvjerljivo.... poput mnogih koji danas uvjeravajuće serviraju razna i raznolika uvjerenja....
Sunce se pojavljuje početkom dana i ponovo zalazi na završetku istog.... za nju, ono je ono što ona vidi i ništa više od toga ne želi vjerovati.... svijetla blještava kugla koja isijava toplinu.... zvijezde.... one jednostavno svjetlucaju na nebu.... to joj je dovoljno.... i uopće ne želi znati zašto je to tako....
život joj je i ovako i onako dovoljno šaren.... dovoljno ispunjen pitanjima i odgovorima koji vode ili ne vode ničemu i rasvjetljuju ili ne rasvjetljuju ništa.... zbivanja.... eto, nek je dinamično.... nek se nešto kao događa.... događa se i bez toga....
ona kreira opet iznova svoj svijet.... najbolje se čovjek snalazi u prostorima koje je sam stvorio.... tu nije potrebna mapa za orijentaciju.... jednostavno znaš gdje je što i tko ti je tko i zašto..... i znaš što je nebitno i suvišno....
maknula je sve slike koje ne prikazuju ono što je njena stvarnost.... slike koje prikazuju iluziju i nemaju veze s njenim životom....
otklonila je svu kramu koja zatvara krvne žile oduzimajući zrak za disanje cijelim bićem....
knjige s pričama da je ovo ili ono, da treba tako a ne onako.... čitala je nekad.... poklonila ih je zgodnom susjedu koji se još uvijek oduševljava s tim.... kao što je oduševljen i sa njom.... ili možda ni sam ne zna kud s njima.... i ne zna kud s njom.... ali, njoj za ljubav.... svejedno.... bezveze sve.... ništa nije bez veze.
bilo je nekad davno i trenutaka kada je umalo završila u krevetu s njim.... samo zato jer bezobrazno dobro izgleda i samo zato jer je jedan od onih koji se trude oko nje s nepromjenjivim žarom u nepravilnim intervalima slučajnih susreta.... i pjeva, tko te ljubi taj te nema, a ti nemaš pojma.... a ipak nije jer nije..... ma kako praktično izgledalo. i dobro je da nije.
ona sjedi na balkonu s podignutim nogama.... nimalo ladylike.... gušta u pogledu na svoje preplanule nogice i svilenom odsjaju koji pada po njima.... i misli o svemu i svačemu.... čak misli na glavicu kupusa koju je kupila na povratku s plaže i pomislila.... kad bi mi je sada moja draga mamica narezala za salatu.... a mama je čekala doma. i znala je što treba učiniti. bez pitanja.... cak, cak.... u trenu salata.... to je tako. i baš lipo.....
bglavac
irida
edin.kecanovic
