Kad gledam sebe,svoj život,vidim jedan obrazac.Tu sam ja,a tamo su drugi.Odvojeni smo. Ja se nalazim u maloj,stražnjoj sobici,a ostali u velikoj dnevnoj..Mene kao da nema,ne vidi me se, ne čuje me se.U kutu moje sobice nalazi se jedno zvono.Večinu vremena je tiho,mirno.Da bi odjednom počelo luđački zvoniti.......
..
...Ja tad izjurim iz svoje sobice.-Evo me stižem.Tu.sam.-Plač,plač,jecanje.-Ostavio me je.Otišao je s onom fuksom.To da mi je prijateljica? Kako je slatka samo bila. Premazana je ona svim mastima...šmrc .Ja ga tako volim.Kako ću sad bez njega?..šmrc... Ubit ću se..šmrc...Ne,ja više ne mogu živjeti.-Bjesomučno kreće prema balkonskim vratima.Ja potrčim za njom.Vičem-Ne,mama,ne.Smiri se.Vratit će se on.Uvijek se vrati.- I upotrijebim svu svoju silu da je zaustavim u njenom naumu.Mada znam da nije visoko i da si u stvari ništa ne može napraviti.Baca se na fotelju,slaba,bez trunka snage u svom tijelu.Iscrpljena i isisane energije,ko probušen balon.
-Kako mi je to mogao učinit?Ja to nisam zaslužila.Ona kurva je kriva.Kako se samo umiljavala oko mene,glumila prijateljicu,a došla mi otet muža.-
-Smiri se.Sve će biti dobro.Evo ja sam tu.-
-Što ti,što ću s tobom?Odi k njemu.Odi.Kod nje je znam.Vrati ga.Ne dolazi mi na oči bez njega.-
Kako da idem,neugodno mi je,sram me je.Znam gdje stanuje,ali nisam nikad bila tamo.Sva pokunjena,dolazim na vrata tete Vere..Zvonim.Ona mi otvara i zabrinuto pita,vidjevši me unezvjerenu i preplašenu.-Što se dogodilo?Nešto nije u redu? Kako ti je mama?Jel' netko umro?
Došla sam po mog tatu.Mama je rekla da je ovdje – i šmugnem u stan.Stan je bio mali,brzo sam sve prešla,ali tate nema.-Gdje je moj tata? Moram ga dovesti doma,bez njega se ne smijem vratiti -.Mira me uvjerava da tata nije tu.- Vidiš i sama,nema ga ovdje.Što bi on ovdje radio?-
-Tu je,tu je.Mama je rekla da je tu-ne dam se ja-Mora biti tu-plačem i sva se tresem .
-Uđi unutra.Sjedni.Hoćeš sok?Kolača?
-Ne,neću hvala.Ne mogu,moram naći tatu.Ne mogu doći doma bez tate- i izjurim van na ulicu.Tražila sam ga po gostionicama,kafićima.Dolazila pred kuće tatinih prijatelja,maminih drugih prijateljica.Zavirivala kroz prozore.Zvonila na vrata i tražila tatu.Pala je već i noć, a njega nigdje nema.Otišla sam u park i tamo se sklupčala na klupu i nekako zaspala.Ujutro, krenula sam prema našoj kući sva premrzla, u strahu i krivnji: nisam našla tatu,kako da uopće uđem i što da kažem mami?
Došla sam pred vrata.Kad vrata se otvaraju,a na vratima mama i tata.Grle se i ljube,ona mu maše,šalje pusice i želi dobar dan na poslu.Mene ne vide,ni jedan ni drugi,Ulazim za njom u kuću.Ništa me ne pita, ni gdje sam bila,ni gdje sam provela noć...Pjevuši,sretna je.Vesela.
Ja odlazim u svoju sobicu.Gledam kroz prozor.Sve je opet mirno.Sama sam.Zvono miruje,a iz dnevne sobe čuje se zvuk usisača i mamina pjesma..