Naizgled lijepa
pitas me kad cu ti doc'
kazes, zeljela sam te pred zoru
osjecam ljubav je to
Hej, stidljiva zeno
na licu sjeta ostavlja trag
hej, stidljiva zeno
izdaje te iz ociju sjaj
Razgovaras ni mnogo, ni malo
sve onako slucajno
igra svjetla u tvojoj kosi
naizgled lijepa si....
.......neznam......desi se to da covijek ponekad ne vidi od sume stablo...al sve je to dobro....mama kaze pec pec a ti je neslusas.,opeces se i onda znas sta znaci pec pec....mi se volimo igrat...u međuvremenu kroz vjecnost kroz sadasnjost volimo zamisljat jer to nas naprosto raduje...ponekad kad koncepti prevladaju osjecamo se ko pokvarene ploce..no to je dobro...stekanje je dobro...pa se opiremo pa se trudimo...i onda vidimo...kako vrba upravo pomouc ne-otpora izdrzava nalete vjetra....ucimo od prirode ucimo od svakog...ponekad nesto sto je u nam priroda biljeke zivotinje postanu tek suhoparni pojmovi nesto strano izvan nas...pa nas zivot i problemi pritisnu...pa odemo negdi...u osamu...disemo s zrakom koji nam kvari grizuru...i na trenutak u vjecnosti postanemo jedno s svim...a to i jesmo....samo me pojmovi koce....plasi me ono sto zamisljam...sta bi se desilo kad ne bi nista zamisljao kad bi sve vidio kakvo je...bez uvjetovanih misli...da li je mogu sve prihvacat i volit...sve komentare....mozda one koji se ponavljaju uostalom kojem ja to smeta...ti komentari...pa digod se i ja ponavljam...al stekanje je zdravo...uostalom God is Dj...ako se ne opirem promjena ce bit sretna..i necu patit puno...jasno mije da se samo promjenjivo koje polazi iz uma mjenja...al do nepromjenjivog nece to ja stici...ni ja ni ne-ja...izlozen suncu...poput gustera u pustinji u tisini...upijam sunceve zrake....malo fjake malo zbrke....pa digod koja i zbirka pjesama...sve se obavi....prirodno spontano....kako je rekao jedan mudrac umijesto da produbljujemo djelovanje mi radimo obrnuto-produbljujemo definicije....kaze on ljubav kaze ja sam sve mudrost kaze ja nisam nista....na odgovor ko sam ja nema pitanja...na pitanja ko sam ja nema odgovora....jer nemogu to postavit verbalno...modza da se odvazim i usudim i da budem...ali kojem ja je to bitno..i koje to ja kaze cinicno ko sam ja da im sudim...iz zlatnih snova te budim....svi su probuđeni...svi ce se probudit....kako to mudrac kaze...na svako stablo u sumi dođe red..neko prije neko posli....neko mozda vjeruje u to sve al nema muda...da stvarno povjeruje i da zazivi svoje svijetlo..ko ja npr...hm koje to sad ja....zar je vazno moje ja prije ili posli..nekome ko je bezvremen...ali ja zelim da se moje ja ..istice...u svakom pogledu...jebiga jos malo uloge dvorske lude...ciuigrat...necu jos dugo....ja neman muda..pa se pitam kuda idem...jel postoji zivot posli smrti...ko je u starhu od smrti taj je u strahu i od zivotu..taj sam ja..al znam koji je rcept za to...i znam di treban potrazit lijek....vijek---ove...kroz...skroz...daleka zemlja Oz...jos jedan citat koji se ponavlja...aha preispitujem se...hihi......Amen....Om.....