72. DVIJE VINJAGE

 

        “Mogu bez svega, ali ne mogu bez Jednoga”, govorio je zaljubljenik u Boga.

        “Bez svake se može, ali bez jedne se ne može”, govorio je zaljubljenik u ženu.

       

        I te su se dvije velike zaljubljenosti često prepletale, kao vinjage, ne raspoznajući koja je kojoj oslonac. Miješajući boje, razmjenjujući pokrete. I, kao u igri, opet su se raspletale, otpletale, pletući se svaka oko sebe, kao oko jedinoga oslonca.

Dok negdje na vrhu njihova uspona ne ostade samo čista zaljubljenost, jedna zaljubljenost: stanje, kojemu ni razlog ni cilj više ne treba.

       

       

        Najprije jedna, pa opet jedna, pa onda jedina.

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 6. (još neobjavljeno)