MOZAK

 - Vucaraš se već  desetak godina ovako, po klupama, po smeću, po kontejnerima, po blatnjavim ulicama ispruženih dlanova i praznog pogleda. Bogami nije ti lako druže. Moram ti reći da svoju pamet nisi upotrijebio kako treba i kako ona zaslužuje. Da si bio glup još bih razumio ali biti pametan i dodirnuti dno.....znam izvlačiti ćeš se na nesretan život, na zlu sudbinu, eh to možeš pričati nekom drugom a ne meni. Jednog dana naći će te  mrtvog na klupi, smrznutog s prvim snijegom i to će biti kraj. Znam, sad ćeš reći nije te briga, ali mene ne možeš farbati. Pobjegao se iz rodnog grada da ne vidiš svoje prijatelje i njihove manje ili više sretne ili nesretne obitelji. Vjeruj mi i nesretan je bolje biti nego li imati život poput tvoga jer teško bi se ovo životarenje po klupicama gradskoga parka moglo  nazvati životom.

 

                                          PLUĆA

 

 - ....kmh......KHM....khm....KHMKHMKHM.....gotova sam, znam, jer već kašljem strašno i izbacujem zapjenjenu krv iz sebe. Čovječe što li si učinio od sebe i mene. Bolest siromaštva  i život ulice debelo su me nagrizli. Čekaj, neka se pokušam sjetiti kada si ono počeo pušiti...da....sa nekih desetak godina. Onda si bio frajer među vršnjacima a ja sam bila zdrava ko dren. Sada pušiš duplo više iako ne znam kako uopće dolaziš do cigareta, premda sam te vidjela više puta kako dižeš odbačene čikove s poda. Gadilo mi se to što radiš pogotovo kada sam shvatila da će tuđi čik ući u tvoja usta a s njim i tuđi TBC u moja (naša) pluća. Sad je gotovo to znam s idućim napadajem kašlja mogao bi biti i moj i tvoj kraj.

 

                                      ŽELUDAC

 

 - Već neko vrijeme ne uspijevam zadržati hranu u sebi već je s žestokim grčevim izbacujem van. Nekada mi se čini da i nemam više što povraćati i sve mi nalikuje na gadljivost na samog sebe, odnosno tebe. Ni ne trudi se više išta mi dati jer znaj sve ću izbaciti, da mogu i tebe bi povratila i tako prekinula ovu beskonačnu mučninu. Čim vidim da nešto silazi k meni a ja to bez razmišljanja izbacim van. Ako te nađu mrtvoga znaš što će reći, da si umro od gladi. Sve skupa kad te gledam mislim da nemaš ni četrdesetak kila. Šaka jada. Odlučila sam se za bojkot hrane a ti znaš što to znači. Da nitko i ništa u tvom organizmu neće dobiti išta za jelo. Ono na što još ne mogu utjecati su tvoja jetra koju obilno zalijevaš pićem i pluća koja hraniš cigaretom. Ali neće ni oni dugo jer sva se stresem kad pluća počnu kašljati a jetra ti je tako natekla da za mene skoro i nema mjesta.

 

                                       JETRA

 - Sve me boli od natečenosti i podbuhlosti i zapravo jako ti sličim, vlasniče moj. Ja sam tvoja slika i prilika. Litre i litre raznovrsnog pića stiže svakodnevno k meni. Tko to više može prerađivati. Dok sam bila mlađa to je nekako još i išlo jer si znao napraviti pauzu i dati mi priliku da se odmorim i obnovim ali ovako.....sad zapravo uopće ne staješ, nema trenutka u tvome životu kad si trijezan, ne funkcioniraš ako nisi pijan i osjećaš se bolesno bez pića. Ruke ti se tresu i što je najgore tada osjećaš život koji je protutnjio pokraj tebe, a to je ono što želiš zaboraviti. Želiš zaboraviti da te život poput brzog vlaka pregazio. Kud ćeš bolje nego se naroljati i otupiti osjetila. Kakva je sad situacija uskoro bih mogla prsnuti i tada ćemo se spasiti i ti i ja. Mislim da to jedva čekaš.

 

                                          SRCE

 

 - Nekada si bio pjesnik, nekada si volio ljude i život, nekada bi sve bio dao za ljubav. Zašto li si dozvolio da se izgube naši snovi i zašto li si odustao kada su ti rekli da si loš pjesnik. Kome si ti to povjerovao i zašto nisi vjerovao samom sebi. Tvoji davno napisani stihovi još uvijek leže na prašnjavim policama nekih nepoznatih knjižara i nejasno je zašto neki ljudi moraju najprije umrijeti da bi postali slavni i priznati. Šteta, jer ja kao tvoje srce u kojem leži moja i tvoja zajednička ali neshvaćena duša znam da si na ovaj svijet došao malo ispred svoga vremena i ljudi te nisu razumijeli, nisu te shvatili. Shvatiti će te tek kada te više ne bude. A onda će ti tražiti kosti po nekim zajedničkim siromaškim grobnicama, htjeti će ti odati slavu podizanjem kipova i uređenjem rodne kuće, tražiti će ti mrtvu i živu rodbinu i odjednom naći će se ljudi koji će biti ponosni jer si nekada bio njihov prijatelj, brat, rođak, poznanik, ljubavnik......

Kad bi svijet samo znao što li si sve mogao dati a nisi.....a samo zato jer si bio dva koraka ispred njihovog vremena.....ljudi to ne znaju i ne mogu prepoznati ali kad jednom uhvate ta tvoja dva koraka onda neće biti tebe, a ti.....ti samo nisi imao dovoljno hrabrosti ili možda tvoje i moje srce nije bilo dovoljno hrabro da im se suprotstavi......

Kažu da svakog čovjeka u životu prati određen broj otkucaja srca koji mu je zadan s rođenjem. Sutra u ranu zoru na našoj oronuloj klupi u parku stati ćemo i ti i ja....ja ću prestati kucati..... a ti disati.....