Duhovnost je stanje svijesti u kojem se čovjek predaje razvoju vlastitog duha, kroz vjersku posvećenost Bogu. Sama riječ ima korijen u latinskom, spiritus, udah, disanje, duh.

 Pojam duhovnosti usko se vezuje uz religiju, no on može označavati i duševno stanje u kojemu čovjek svoju pozornost okreće prema onome što se ne nalazi u njegovoj neposrednoj okolini. Primjerice, proučavanje povijesti ili pisanje poezije, su neki od nevjerskih oblika duhovnosti.

Biti duhovna osoba znači stavljati vječno, metafizičko, i nematerijalno ispred prolaznog, svjetovnog i tvarnog.

Duhovnost se provodi molitvom, meditacijom i moralnim življenjem.

Kao zajednički nazivnik duhovnost obuhvaća sve ljudske djelatnosti koje su usmjerene prema nematerijalnom duhovnom području (najčešće vjerske naravi), premda može obuhvaćati i umjetničko stvaralačko djelovanje.

Elemenat duhovnog/spiritualnog, kao osnovni element svojevrsnih filozofskoh nazora, izvor i prapočelo sviju stvari nalazi u transcedentnom, vrhunaravnom. Najviše je prisutan u filozofskom pravcu idealizma, te srodnim duhovnim pokretima koji nadnaravnu stvarnost uzimaju kao svoju glavnu ishodišnu točku.

Zbog velikog utjecaja modernog života lakomisleno se tretira izraz duhovnosti. Postoji i razlog, stoljećima se ponavljaju duhovne izreke papagajski, bez razumijevanja njihovog značaja. Većina misli da je duhovnost pjevanje bađana, puđe, dobra djela, meditacija o bogu.

Čovjeka prate dva nedostatka koja ga sprečavaju da misli o Bogu, prvi jer prikriva svoje bezbrojne greške, i drugi jasno objavljuje i najmanje greške drugih.

Duhovnost znači uništenje životinjske prirode u čovjeku i pomaganje da shvati svoju božansku svijest. Duhovnost u suštini znaći da čovjek nebi trebao da razvija samoživost i ponos božanskih sila, već da razvije duhovnu snagu. Najvažnija činjenica koja je najviše zanemarena je to da duhovnost znaći da sve moći koje se očituju u čovjeku potječu od duha , a ne uma (ja-ego).

Duhovnost ne znači prelazak od svjetovnog do božanskog, već da čovjek ispolji božanstvenost koja je u njemu. Pogrešno je misliti da je duhovnost odvojena od svakodnevnog života, ona je ostvarenje uloge duha u svakodnevnom životu—način života.

Duhovnost ne znači vođenje usamljenog i povučenog života. Prava duhovnost zove na jednotu cijelog čovječanstva.

Duhovnost je izraz poticaja unutarnjeg duha. Cjeli naš život povezan je sa duhom. Dobra djela koja su izvršili vanjski instrumenti tijela ne mogu se smatrati duhovnim. Bađani, puđe, sadane dobri su činovi i metode kao pomočni elementi pročišćenja uma, Važan je rezultat u promjeni stavova.

Ako ne pokorimo animalnu prirodu svi vanjski oblici obožavanja su beskorisni i bezvrijedni. Što znaći životinjska priroda? To je poistovjećivanje tijela sa sebstvom (atmom).

Predati se u duhovnom smislu znaći odbaciti svoj ego, drugim riječima Vede kažu:»Ja nisam—samo jedno jeste» U duhovnoj dimenziji pojedinac se rastapa u Božanskom i postaje jedinstven. Rastapanje nije nestanak osobnosti već nestanak ličnosti /malog ega).

Duhovnost je svjesnost jedinstva svih stvari, poput razumijevanja da su sve religije u svom izvoru ujedinjene (ispod površine). One su jedno u svom korenju, ali nikad u svom ispoljavanju, odnosno na površini su svaka za sebe. Duhovnost dolazi kad se čovjek kroz ljudske vrijednosti preobrazi u ljudsko biče.

Duhovnost je sloboda od vlastitog uma, (ne vezanost za čula, i «ja i moje»). Samo u duhovnosti uzrok ne postoji. I baš zbog toga što duhovnost podrazumijeva slobodu unutar sebe, malo je onih koji su stvarno duhovni ( spiritualni). Duhovnost je jedinstvo koje se događa putem potpunog povjerenja odnosno cjelovitog sjedinjenja, u kojemu je um očišćen od svake vezanosti i mržnje, od sebičnosti i osjećaja posjedovanja.

Duhovnost egzistira samo u «sada». Svetost, cjelina, duhovno je stanje u kojem jeste, i u kojem ne osjećate nikakvo «Ja». Oslobođenje od posljedica neznanja može se osigurati samo duhovnim znanjem (jnana)

http://www.girija.info/index.php/vezanost/

Samo znanje o Atmi je pravo znanje i istinska duhovnost.