81. DUBOKO DUBOKO U ČOVJEKU
Duboko, duboko u čovjeku, čekala je rana.
Čovjek je koračao zemljom ne
znajući što u njemu duboko čeka.
Izgledao je neranjiv, i oko njega je koračao tih, miroljubiv, odobren svijet.
Onda je, jednoga dana, odnekud odapela puška, sijevnuo nož, vrcnuo krik. Možda ga puška uopće nije pogodila, možda je opalila u suprotnomu smjeru; i najvjerojatnije nož nije ni porezao zrak oko čovjeka; ali krik je bio čovjekov, i njegova se rana probudila, i bila je duboka, i vrlo smrtna.
Kad je posljedica tu, uzrok se lako nađe.
Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 2.
bglavac
edin.kecanovic
