Koliko god pokušavali stvoriti drugačiju mene,ja sam uvijek ista,uhvaćena u prvi pogled zjenice oka, u prvi titraj mreže druge duše, koja me je pažljivo dotakla, misleći da će pokidati moje zlatne niti od svemira i zvijezda satkane..Ja sam ona koja nikad nije, niti će biti stvoreni odsjaj nečijeg srca..Moj sjaj se ne može naslikati tuđim zjenama, moja duša se ne može uhvatiti ljudskim pokušajem sažimanja u odgovarajući okvir onoga što bi trebalo biti, a nije..Ja sam čvrsta,kao stablo sekvoje,koje tisućama godina pruža život tisućama života koji se nađu u njenim granama..Dodirujem nebo,ljubim sunce krošnjom svojom,grlim i štitim ptice, ali šutim..I ne odlazim,dok me ne otkine Božanski grom od tla zemaljskog..Ja sam nježna i tanana, kao vilinski šapat,i pjesmom uspavljujem i budim duše koje dotaknu dušu vilinsku moju..Ne, ja nisam iz bajke koju ljudski um hoće ispričati o meni, i učiniti od mene tvorevinu koja oduzima krilima let i hoće me čovjekom učiniti....Ja sam divlja i otrovna,zmija  koju bremenitu kletvama baciše da puže po tlu i prašini..Ali zmija,koja tajnu stvaranja života u sebi krije, i ne ubija, nego štiti mladunce svoje, skriva duše njihove u čahurama svemira, dok se ne rode u ljepoti spoznatoga svega..

Ne možete me uhvatiti i obuhvatiti svojim vizijama sebe..Sve sam ja u svemu,i u svemu sam čovjek oslobođen svega...Tko me može takvu gledati i voljeti..Neka sjedne sa mnom u nebesku ljuljašku,da popijemo nektar radosti iz čaša anđeoskih..Drugačija nisam..I drugačije ni vas ne mogu gledati..