dozivam te snenim koracima, koji mirišu na kišu, i rastopljena sjećanja, koja vjetar raznosi alejama prepunih mirisa nezaboravljenih..gdje si sada? sanjaš li, tirkiznim prekrivačem pokrivena,ili budna dozivaš sebe, i svoju dušu, koja u meni budna, stražari na kuli neosvojivoj? pijesak je pokrio naš grad, gdje smo bili čudnovato i neizbrisivo jedno..Samo vrh tvrđave na kojem stojim još govori o proživljenom snu..i ta boja, i ta toplina..dozivam te da dođeš u moj zagrljaj, iz plavetnih dubina..sad ti treba let..predivan, baršunast, nježan let, sireno moja..čekaju nas spiralne maglice u galaksijama bezbrojnim i igra u blještavoj prašini zvijezda..svjetovi purpura i zlato na repovima zamišljenih kometa..čeka nas beskrajna igra ljubavi dvoje pronađenih duša..a ti..savršeno moje..spavaš..neću te buditi..popravljam prekrivač, da te zima još ne probudi, i milujem pramen kose koji ti je prekrio čelo..odlazim..ponovo na kulu sna,i budna čekam..da s tobom konačno počnem sanjati...