11. DOSADA ŽIVOTA
Bio jedan čovjek, kojemu je bilo užasno dosadno živjeti. Zato je stao sebe uvjeravati da mu je jako stalo do vina, gozbi, i ljubavnih splekti. Bio je lukav i vješt u samouvjeravanju. Pa je pio vino, pušio lulu, jeo pečenje i kolače, zavodio žene i djevojke, i pritom klicao:
“Ništa bez lule opijuma! Ni bez vina nema života! Ni bez žena! A tek kolači...”
Tako mu je bilo manje dosadno. Jurio je za ženama i kolačima, kao da mu je doista bez njih nemoguće živjeti. Jurio je za njima samo zato da zatre dosadu, da prevari prazninu. A dosada i praznina bile su mu za petama, svaki puta sve bliže.
Onda mu je neki čovjek rekao:
“Suđeno ti je umrijeti za tri dana”.
Nikada nije proživio tri ljepša dana, nikada se iskrenije nije radovao, istinskije uživao.
Kad je umro, rekao je:
“Da nije bilo smrti, ne znam kako bih sve ono preživio”.
Ja sam taj čovjek, i znam što govorim.
Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 5. (još neobjavljeno)