Dodirnuta i uronjena, u dodir bez dodira, u  svemir Ljubavi, koja nema kraja ni početka,prepuštam se, odvajam zadnje komadiće slojeva svojih od sebe, i skačem..u dubinu svih dubina, bez straha da će me nestati u njoj..Za taj divan skok,ne smijem ništa na sebi, oko sebe i u sebi imati..Potpuno naga,čista od svega svoga,zaronit ću u zagrljaj Onoga koji me čeka..

Ništa svoje imati neću..Samo želju da budem pretočena u ljubičasto srce Postojanja, koje gori..Plamenom neugasivim..Moj skok nije u rijeku..Rijeku sam preplivala, u rijeci spoznala bit životnih struja,ali sada..

U plamen uranjam..I ćutim rastapanje svih primordijalnih grčeva, svih planeta kodiranih u mojoj duši, svih postojanja prije postojanja..

Zaljubljena sam u taj plamen,koji će jedini moj plameni vir moći obuhvatiti..Ljubičasti..duboki..bezvremenski,

bezvremenski..slatki i vječni..