59. DOBRODOŠLA U MOJE OČI

 

        “Dobrodošla u moje oči”, reče mladić prvoj ruži, koja mu se toga jutra zadjenula za pogled. “Jer moje su oči vidjele Divnoga Stranca, i Njegov je blagoslov u njima neizbrisiv”.

        Ruža je to razumjela, i procvjetala je do iznemoglosti.

        Mladić je to rekao svakomu koga je sreo putem kroz svoj dan.

        Kamen ga je razumio, i oblak, i potok. Razumio ga je nakrivljen plot, prelomljena grana. Razumio ga je seoski ludov. Frula u travi, izgubljen novčić, zmija, odazvaše mu se piskom.

Ali ga trijezni ljudi nisu razumjeli.

Sačinili su proglas u kojemu su preporučili svima da udare i  mjesto, na kojemu se prognanik odmarao.

 

Pa ipak - dobrodošli u moje oči.

 

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 7. (još neobjavljeno)