59. DOBRODOŠLA U MOJE OČI
“Dobrodošla u moje oči”, reče mladić prvoj ruži, koja mu se toga jutra zadjenula za pogled. “Jer moje su oči vidjele Divnoga Stranca, i Njegov je blagoslov u njima neizbrisiv”.
Ruža je to razumjela, i procvjetala je do iznemoglosti.
Mladić je to rekao svakomu koga je sreo putem kroz svoj dan.
Kamen ga je razumio, i oblak, i potok. Razumio ga je nakrivljen plot, prelomljena grana. Razumio ga je seoski ludov. Frula u travi, izgubljen novčić, zmija, odazvaše mu se piskom.
Ali ga trijezni ljudi nisu razumjeli.
Sačinili su proglas u kojemu su preporučili svima da udare i mjesto, na kojemu se prognanik odmarao.
Pa ipak - dobrodošli u moje oči.
Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 7. (još neobjavljeno)
bglavac
edin.kecanovic
