Nekoliko dana bio sam obuzet ekstazom koju mi je prijenjela samo jednim poljubcem. Nisam se mogao oteti misaonim i emotivnim fantazijama što bi bilo da je vodila ljubav samnom. U prekidima tih misli, kinjio sam sebe što sam dopuštao takve misli i emocije koje su je pretvarala u kurvu, zavodnicu, pohlepnicu, strasnu ženu koju bih htio imati. Osjećao sam se nekako grešnim u jednom trenutku a već u drugom sam opet doživaljvao ekstazu prepuštajući se seksualnim fantazijama o njoj. Dani su mi prolazili nekako brzo, ne primječujući promjene koje su se dešavale. Noćima sam se budio obliven znojem sa jakom erekcijom, koja je često završavala jakim orgazmima dok sam ju sanjavao i osjećao je nekada u sebi nekada sebe u njoj.
Naš sledeći intervju bio je za mene noćna mora. Nisam mogao iz glave izbaciti da je vidim golu i na sebi. Ona je nastavljala kao da se ništa nije zbivalo, pričati samnom kao majka. Tokom cijelog tog intervju osjećao sam grižnju savjest, ali nekako sam uspio dovesti i taj intervju onamo kamo je trebalo. Ipak sam odlučio prečutati zbivanja i praviti se da se ništa ne zbiva.

Gledali smo predivan zalazak sunca koji je iskreirala samo za mene. Mješanja boja i miris jasmina ispunjavao je okolinu. Dok su u mojoj, već vrućoj glavi (i gornjoj i donjoj - primjedba novinara), odigravala seksualne orgije sa njom. Trgnuh se iz prizora i pogleah je.
- Reci mi Kalika, razliku između dobra i zla, poželjnog i nepoželjnog, između crnog i bijelog??? - pogledah ju da vidim da li je razumjela što želim pitati.
Čutala je uronjena u prizor kao da ga prvi put vidi, kao da ga ona nije iskreirala. Osmjeh joj je titrao na usni.
- Razlika JivanMukta... - zamišljeno prozbori. - Razlika je samo u vašim glavama.
Kroz vazduh se prolomi njen smijeh. Okrenula se prema meni.
- Sve ste vi iskreirali. Kao što sam iskreirala ovaj trenutak za tebe, tako vi kreirate trenutke koje živite. Vaše kreacije ispunjene su vašim očekivanjima, nadanjima, pretpostavkama, željama.. itd.. itd..
- Da. Ali kako je sve to krenulo? Nije moglo nastati iz ničega. Moralo je nekako krenuti, morao je biti neki početak..
- Sve je nastalo iz ničega, vašim jezikom govoreći. Sve. No, jasno mi je na što ciljaš. - reče prodorno me gledajući. Opet sam osjetio kao da me iščitava, kao da sve zna. Svaku moju misao, moju emociju, moju cijelu prošlost... na trenutak sam pognuo glavu praćen njenim pogledom i osmjehom znalca...
- Ne postoji nešto takvo kao što je dobro i zlo. Ono što ste vi nazvali dobro i zlo je ono što je poželjno i nepoželjno. Shodno tim očekivanjima koja se baziraju na iskustvu iz prošlosti, iz sjećanja vi ste definisali dobro a i zlo. Dobro je sve ono što vam je poželjno, a zlo sve ono što vam je nepoželjno. Ako bih išla dalje to bi bilo ovako. - dodala je - Sve što vam je ugodno to je dobro, sve što vam je nugodno to je loše. Kada bi sve svoje emocije sortirali shvatili bi ste da imate samo dvije emocije.
- Ček, ček... Kako dvije? Ne razumijem. Ja sam ispunjen mnoštvom emocija.
- Ne. Ispunjen si sa samo dvije. Ono što ti nazivaš mnoštvom emocija tu su kombinacije te dvije. No, te dvije emocije su povezane sa slikama iz prošlosti, iz sjećanja. Shodno tome u zavisnosti od situacije te dvije emocije nazivaš imenima koja ste im dali u zavisnosti od situacije. Tako imate emociju ljubavi tj. seksualne privlačnosti, emociju zadovoljstva, emociju radosti, emociju tuge, emociju ljutnje, mržnje, ljubomore.. itd..itd..
Ako si pažljiv primjetićeš da su to samo dvije emocije koje nazivate drugim imenima shodno situacijama u kojima se one zbivaju. Ako ih izanaliziramo vidjećemo da je to emocija ljubavi ili emocija straha. Nema treće.
- A šta je sa ravnodušnošću?
- Odsustvo emocije. Ništa više, ni ništa manje.
- Dobro. Donekle mi je jasno. Vratimo se na početak. Dobro i zlo. Rekla si da mi to kreiramo i mi određujemo što je dobro i što je zlo. Pojasni mi to malo.
- Razvijem koje ste prošli od rođenja do sada vi ste fiksani idejama koje su imali vaši roditelji, vaši odgajivači, učitelji, društvo. Kao i situacije koje su vam bile poželjne i one nepoželjne. Shodno njima vi ste u sebi razvili aparat koji jasno dijeli spoljašnje situacije i unutrašnja zbivanja na dobro i loše. Također svi ti ljudi i takozvani sveti spisi, religije i ideologije su nastale pod uticajem svega toga i pošto se vrte hiljadama godina oko vas i u vama mi ih prihvatate kao svoje lične i shodno tome kreirate svoj unutrašnji život oslanjajući se na njih. Neću reći da je to ni dobro ni loše. Ono što ću reći jeste da TO NISTE VI. Samo rijetki od vas to primjećuju. Oni koji primjete krenu u tzv. duhovni život, fiksajući se idejama i dalje, samo sada su one duhovne više nisu materijalne. Zanimljivo, zar ne? - pogledala me upitno. Čutao sam i gledao je u oči.
- Tako ste imena mercedes, kuća, dobar posao zamjenili imenom bog, duhovnost, mantra, jantra, meditacija.. - nasmijala se cinično. - Davajući sebi sledeću injekciju gluposti u svoj već raštelovani sistem uvjerenja. Tako vam seks više nije bio seks, jebačina, jebanje, vođenje ljubavi, već je postao tantrički seks. Pažljivo oko bi vidjelo o čemu se tu radi. Tako vam opuštanje uz kafu negdje na plaži ili na planini je postao zamjena za opuštanje u svom stanu, sa prijatlejima, sa životinjama. Sve ste pobrkali. Ali ovaj put toj zbrci ste dali ime duhovnost. I šta se ona desilo. Shodno toj promjeni imena, a i dalje ne razvijajući ono bitno, vi ste stvorili gurue, instruktore joge, tantre, meditacije. Jedan autoritet ste zamjenili drugim, opet propuštajući ono bitno. Ti novi autoriteti u vaš sistem vjerovanja i uvjerenja ubacili su nova značenja dobra i zla. Nova značenja poželjnog i nepoželjnog. Što ste spremno prihvatili. - napravila je stanku gledajući me oštro - Primjećuješ li štogod?
- Šta bih trebao primjetiti?
- Recimo mogao bi svašta primjetiti da ne sjediš tu ko vreća soli. - uvredio sam se na trenutak - Recimo primjetio bi jednu riječ koja se ponavlja.
- Koju?
- PRIHVATILI. Vi ste prihvatili, vi ste joj dali značenje..
- Oh, to su već rečenice ne jedna riječ - pokušah se izvući na šalu. No, kada primjetih da je ozbiljna nastavih ozbiljnijim tonom - Da. Vidim. Ja sam nešto prihvatio, ja sam tome dao značenje i stoga to ima uticaj na mene.
- Nastavi. - reče.
- Razumijem. Dobro i zlo je moja forumacija i koncept koji sam stvorio shodno svojim značinjima koja sam dao životu i zbivanju oko mene. Tako da sada ta značenja koja sam dao kreiraju mi sveobuhvatnu sliku koju nazivam ili dobro ili loše, ili poželjno ako mi odgovra i izaziva tzv. pozitivne emocije u meni, ili lošom ako mi izaizva negativne emocije koje ne želim.
- Da. Vidiš kako razmiješ kada izbaciš iz sebe idiotsko ponašanje neandertalca. Da mi proste neandertalci.
Spustio sam glavu posramljen. Grizao sam donju usnu čuteći i osjećajući grižnju savjest.
- Vidiš. Razmiješ ali opet sistem vjerovanja koji imaš ti izaziva u tebi grižnju savjest, osjećaj posramljenosti i slično. Zar ne?
- Šta da radim s njim? On jednostavno kao da ima svoj život nevezan samnom.
- Ima naravno. Prvo on nema veze sa tobom. Probaj to vidjeti kao entitet koji su ti ugradili u sistem uma i tijela. Programirali ga i shodno svim uvjerenjima koje imaš, koja su ti također ugrađena on se pali i gasi, opominjući ostali sistem uma i tijela da nešto nije u redu. Prvo moraš da vidiš da on postoji nezavisno od tebe. I da on živi u pridavanju tvoje pažnje njemu. Drugo, postani pažljiv u odnosu na svoj um i tijelo i vidjećeš poveznicu koja sistem uma i tijela povezuje sa tim "entitetom" u tebi. Tako da obojica zavise jedan od drugog i jedan drugog hrane. Treće počni svjesno da uviđaš kada se koji pali i zašto. Tj. kako koji reaguje na drugog i zašto. To je početak. Tada ćeš polako početi uviđati da to zaista nije tvoje već ugrađeno. I primjećivaćeš posmatrača koji je nevezan jednim i drugim i koji uvijek vidi pravo stanje stvari ne mješajući se u nijedan, već samo svjedoči zbivanja. Tada ćeš, vremenom početi da ih mjenjaš. I mjenjaćeš ih sve dotle dok ne shvatiš da ni to nije bit. Ali potrebno je ići korak po korak. Kada shvatiš da je bit ono ćemu pridaješ svoju pažnju, tj. da se ti IDENTIFIKUJEŠ sa svim zbivanjaima oko i unutar tebe, tada ćeš krenuti da se deidentifikuješ i tada kreće pravi rad na sebi. Kažem NA sebi. Ne PO, ili OD ili KA.. hahahaha.. - umirala je od smijeha. - Napominjem to, jer vi ljudi svakave gluposti nazivate radom na sebi.. hahahaha.. Tako sam nedavno čula da postoji i rad OD sebe.. hahahaha.. i rad IZMEĐU sebe.. hahahaha.. ponekad se zapitam jesu li majmuni inteligentniji od vas. I sve mi govori da jesu.
Opet.. i opet.. i opet.. sam čutao. Izbijala mi je adute iz ruku, kao da su palidrvca.
- JivanMukto, kreni da živiš shodno imenu koji nosiš. Prestani da budeš gluplji nego što jesi. Oslobodi se već jednom. Znaš li uopšte što je to Oslobođenje?
- Probuđenje?!?!?
- Hahahaha.. dobro. Što je probuđenje?
- Kada sam budan i vidim pravu stvarnost.
- Predivno.. predivno.. nastavi molim te.. - mislio sam da će stolica da pukne koliko se bacala po njoj od smijeha. - Nastavi.. molim te.. odavno nisam čula boljeg vica..
OPET i OPET.. i OPET.. sam spustio glavu. Pobogu, ja baš volim da spuštam glavu.. ja baš volim da se sramim da osjećam grižnju savjest... - mrmljao sam u sebi.
- DA... DA.... DA.. ti to VOLIŠ. Napokon si na pravom tragu Mukto.. TI to VOLIŠ. I zato ti je život takav kakav jeste. Pazi.. hahahah.. dobro, da se i ja uozbiljim.. hahahahaha.. - nestavila je da se smije. - Evo sad ću. Evo postajem ozbiljnija. Hm.. dobro mi ide. A, šta kažeš? - Skinula je sako sa sebe. Kroz poluprozirnu majuci nadzirale su se njene grudi bez grudnjaka.. Majkoooooo.. opet.. i opet.. moje misli si krenule u tom pravcu. I ponovo sam pomislio da će da slomi stolicu na kojoj je sjedila. - Hahahaha... imaj milosti JivanMukto.. miloooostiii prema meni.
Ovaj put, iako sam osjećao sram, nisam skrenuo pogleda sa njenih grudi. Sa nje same. Dopustio sam sebi da je očima skinem i da se na nju bacim divljački zadovoljavajući svoj nagon za posjedovanjem.
- Da Mukto.. Dopusti si.. - pogledala me je ozbiljna. Prodorna ali ne manje ženstvena. Moja strast kao da je nekim čudom odjednom bila transformisana. Ekstaza cijelog tijela i utrnuće uma zamjenili su strast, pohlepu, želju za njom. Cijelo tijelo mi se naježilo od snage ekstaze.
I dok je to trajala, dok me je ekstaza prožimala ona je nastavila.
- Sve te vaše ideje o probuđenju su laži, ljubavi. Samo laži. Oslobođenje, ljubljeni, jeste odbacivanje svega onog što nisi ti. A sve ideje koje imaš i ti i ostali ljudi nisu vaše, niste vi. Osloboditi se znači postati ono što jesi. A kada osjetiš Sebe i ono Što Jesi, bukvalno počećeš bacati sav suvišan namještaj i odjeću sa sebe. Jer su sve to samo vaše identifikacije sa onim što ste prihvatili i što vas je trebalo definisati. - Ustala je sa stolice. U isto vrijeme me gledajući prodorno i ljubavno. Nisam znao više gdje sam, ni ko sam. Skinula je poluprozirnu košulju, malo zadigla suknju i sjela mi na noge. Ponovo me poljubila. A ovaj put sam osjetio kao da mi iz dna kičme izvlači svu ekstazu i podiže je gore. Eksplodirao sam. Nije me bilo (ovo pričam kasnije iz sjećanja - primjer novinara). Um je utrnuo stopljen sa njom, sve moje strasti, želje za posjedovanjem žene kao nje, pretvorile su se u ekstatičnost. Ekstaza je bila sve što sam. Eksplozija me uništila.. pretvarajući me u ogroman prostor ispunjen njom.
- Majkoooo .. - dreknuo sam.. Gorući pod njom. Majka se pretvorila u zavodnicu, kurvu na meni koja je SMEJLA da bude što želi. I majka i kurva i žena i boginja..

Izgubio sam svjest.