DOBRI DUH NAŠE ULICE

Kad smo se tek doselili u naš kvart, ona nam se svima činila kao obična lokalna tračerica. Svuda je zabadala svoj nos, svašta zapitkivala, htjela sve znati. kako nije bila u radnom odnosu, dobar dio dana je provodila na ulici. Ubrzo smo saznali da uvijek nešto prodaje, mene je nagovarala na AVON kozmetiku, ali prodavala je i druge stvari.

Ubrzo po našem dolasku joj je iznenada umro muž, a ona ostala sa dvoje odrasle, ali nezaposlene djece. Sin je taman završavao fakultet, kćer je pokušavala s privremenim poslićima kao i svi mladi. Ona je i nakon muževe smrti i dalje krstarila našom nevelikom ulicom, a i susjednim uličicama, po cijelom kvartu.

I dalje smo mislili da je tračerica i zabadalo, iako je prodaja koječega bila dobro opravdanje za privirivanje u svačije živote. O svima je znala sve.

I zauvijek bi tako mislili da je ja nisam u jedno predvečerje susrela sa ranjglicama i zdjelicama u rukama pred kućom naših susjeda preko puta. Pristojno sam je pozdravila, a ona mi na brzinu objasnila da je sused bolestan, kraj žene koja je godinama u krevetu pa mu nosi juhicu. Sused je ubrzo umro, a ona je nastavila redovito obilaziti njegovu bolesnu ženu, jer nisu imali blizu nikoga od roda. Njegovala ju je sve do smrti, iako je bila i psihički i fizički bolesnik i vrlo teška osoba.

Moji su kasnije saznali da je mnoge starce u kvartu obilazila kad bi pali u postelju i to bez naknade, iz čiste samilosti.

Za novac je i dalje nudila AVON, i razne ljekarije i vitamine.

Sin je diplomirao i dobio odlično namještenje, kćer je također dobila stalan posao. Ona i dalje prodaje i obilazi nemoćne.

Čim je vidim s ranjglicama na cesti, znam da je netko u susjedstvu opet bolestan.

Ona je spremna svakome napraviti uslugu. Nama za vrijeme godišnjih odmora preuzima poštu, zalijeva cvijeće i pazi na naš stan, bolje od bilo kakvog čuvara.

Ona je Dobri Duh naše ulice.

A mislili smo površno, da je samo zabadalo i tračerica.

Kako je lako pogriješiti u prosudbi.