Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
858
OD 14.01.2018.PUTA
Dijete
Jedno dijete se naklonilo sunčanom zalasku uglavljenom među vrhove borova a zatim poljubilo pijesak nošen toplim vjetrom i ušlo u bistru vodu, spremnu da mu zagrli cijelo tijelo. Dijete neba, očiju boje trave, živih kao titraji zraka na livadama. Lica koje odražava anđele dok mu osunčana voda zapljuskuje lice. Ono promatra staro drvo, čvorugavo, na vrhu sedam koraka svoje duše, drvo izraslo kroz vrijeme i mjesečeve mijene. Dijete je izašlo iz vode i indigo i žutim koracima krenulo hodati, stavivši na članak ruke narukvicu od usput ubranog trnja a oko vrata ogrlicu od bisera svoje sudbine. Tajnovito izgleda ovaj uzdrmali svijet mirisnih povjetaraca i svjetla. Svijet mača života i cvijeta slatkoće, vihora koji bijesne u odmorima duše donoseći cijele obale od srca razasutih u tisuće komadića. Jesu li to granice koje okončavaju kretanje? Dijete je zamahnulo sa sedam zamaha krila duše izraslih iz srca i poletjelo.